Rastući međunarodni prosvjedi zbog razaranja Pojasa Gaze prelijevaju se i na sveučilišne kampuse. Prema podacima tamošnjeg ministarstva zdravstva, više od 63 000 ljudi ubijeno je u Gazi, većinom civila, a UN-ovi stručnjaci govore o „umjetno izazvanoj gladi”. Kao odgovor, sve veći broj akademskih institucija prekida formalne veze s izraelskim partnerima, optužujući ih za suučesništvo u vladinoj politici prema Palestincima.
• Brazilsko Federalno sveučilište Ceará otkazalo je prošle godine inovacijski summit s izraelskim partnerom.
• Sveučilišta u Norveškoj, Belgiji i Španjolskoj raskinula su sporazume o suradnji.
• Trinity College Dublin učinio je isto ovog ljeta, a Sveučilište u Amsterdamu ukinulo je program studentske razmjene s Hebrejskim sveučilištem u Jeruzalemu.
• Europsko udruženje društvenih antropologa objavilo je da neće više surađivati s izraelskim institucijama te je potaknulo svoje članstvo da slijedi taj primjer.
Za razliku od tog vala, vodeće organizacije u Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj i Njemačkoj i dalje odbijaju opći bojkot. „As a representative body, Universities UK has a longstanding public position of being committed to the free exchange of ideas, regardless of nationality or location. As such we do not endorse blanket academic boycotts, as this would represent an infringement of academic freedom”, navodi se u priopćenju britanskog udruženja sveučilišta.
Sličan stav zauzima i Kraljevsko društvo. Ipak, pojedini znanstvenici izražavaju dvojbe. Nobelovac Venki Ramakrishnan poručuje: „On the one hand, the Israeli government’s approach to Gaza has been hugely disproportionate, harming civilians, including young children, in the thousands… On the other hand, most Israeli academics I know… detest Netanyahu and his government.” Naglašava da bi bojkot kaznio upravo one koji se protive službenoj politici.
S druge strane, izraelski povjesničar Ilan Pappé tvrdi da simpatija prema Palestincima među akademicima nije raširena: „[It] is a very harsh and tough, albeit necessary, conversation with the Israeli academic institutions, illuminating for them their responsibility… Israeli academia is now told that there is price tag attached to such a conduct.”
U Velikoj Britaniji studentski i profesorski pritisci na uprave često nailaze na prepreke, pa mnogi istraživači biraju osobni, neslužbeni embargo. Britansko-palestinski kirurg Ghassan Abu-Sittah kaže da moralni revolt potiče sve više kolega da sami prekidaju projekte s izraelskim partnerima. Upozorava i na moguću učinkovitost mjere: „The threat of academic boycott is sufficient to push the Israeli government into ending this genocide.”
Europska unija dodatno komplicira situaciju. Od 2021. Izrael je iz programa Horizon Europe povukao neto 875,9 milijuna eura, no Europska komisija je u srpnju predložila djelomičnu suspenziju sudjelovanja u segmentu koji financira start-upove i tehnologije s mogućom dvojnom – civilnom i vojnom – primjenom. Iako deset država članica zasad priječi takvu zabranu, ostaje mogućnost potpunog isključenja u idućem višegodišnjem ciklusu nakon 2028.
Izraelska vlada već je u svibnju izdvojila 22 milijuna eura za borbu protiv akademskog bojkota, no njezin udio u europskim istraživačkim grantovima pada: među 478 dobitnika ERC-ovih startnih stipendija za 2025. tek je deset projekata iz Izraela – trećina prošlogodišnjeg broja. Strahuje se i od „odljeva mozgova” ako se međunarodna suradnja i financiranje nastave sušiti.
Hoće li akademski bojkot doista promijeniti politiku izraelske vlade ili samo produbiti podjele u globalnoj znanstvenoj zajednici, ostaje otvoreno. No trenutačni trendovi pokazuju da pritisak raste i da će sveučilišta na obje strane morati uložiti dodatne napore kako bi zaštitila i znanstveni integritet i ljudska prava.