Početak školske godine ponovno otvara i bolnu temu vršnjačkog nasilja. Psihologinja Hrabrog telefona Antonija Strle u razgovoru za HRT upozorava da je problem i dalje u porastu – i u učionicama i na internetu.
Strle ističe da se broj poziva upućenih savjetovalištu posljednjih godina „eksponencijalno” povećavao. Iako se taj rast trenutačno zaustavio, kaže da „pad još ne bilježimo”, što potvrđuju i najnovija istraživanja.
Najalarmantnije brojke • Svako drugo dijete u Hrvatskoj doživi neki oblik nasilja. • Svako treće do četvrto dijete suoči se s težim oblicima nasilja. • U sklopu projekta „Sustav praćenja” evidentiran je rast kaznenih djela poput teških ozljeda koje su izravna posljedica vršnjačkog nasilja.
Digitalno nasilje bez utočišta Tradicionalno je najraširenije verbalno vrijeđanje i omalovažavanje, no Strle napominje da je danas osobito zabrinjavajuće ono što se događa online. „Nekada bi se dijete nakon incidenta vratilo kući i ondje bilo sigurno. Danas je i kod kuće izloženo nasilju preko mobitela, grupa i aplikacija”, upozorava.
U digitalnom prostoru nasilje postaje suptilnije, ali i teže zaustavljivo: isključivanje iz grupa, ismijavanje u zatvorenim chatovima, dijeljenje ponižavajućih fotografija ili videa. Žrtve pritom, kaže Strle, proživljavaju stalnu retraumatizaciju jer se ponižavajući sadržaj može širiti unedogled, a gotovo je nemoguće utvrditi tko ga je sve preuzeo.
Zabrana nije rješenje Roditelji, naglašava psihologinja, često posegnu za zabranom mobitela ili interneta, no takve drastične mjere rijetko pomažu. Umjesto toga savjetuje informiranje, otvoren razgovor i poticanje djece da nasilje prijave. „Digitalni svijet dio je njihove svakodnevice – i to im nije imaginarni nego stvarni svijet odnosa, komunikacija i čak romantičnih veza”, dodaje.
Zašto dijete postaje nasilnik? Strle naglašava da ne postoji jednostavan odgovor. Djeca koja čine nasilje često su i sama bila žrtve – kod kuće ili među vršnjacima. „Najčešće su prisutni narušeni obiteljski odnosi, emocionalne teškoće, anksioznost ili depresivnost, što rezultira poteškoćama u samoregulaciji emocija”, objašnjava.
Kazna nije dovoljna; potrebno je s djetetom raditi na razvoju novih vještina i upravljanju emocijama. Ključno je, kaže Strle, sagledati okruženje u kojem dijete odrasta i gdje je naučilo da je agresija prihvatljiv način komunikacije: „Mi odrasli smo model ponašanja našoj djeci.”