Foaje Istarskog narodnog kazališta nakratko se pretvorio u neobičan restoran. Manifestacija „Susreti koji nedostaju”, dio festivala Kliker, okupila je plesače, glazbenike, kazalištarce i publiku za istim svečanim stolom – doslovno i metaforički.
Sve je počelo zagrijavanjem pod vodstvom Sanje Tropp Fruhwald i Koraljke Begović: vježbe za ruke, vrat i leđa te lagana šetnja foajeom pripremile su sudionike za nesvakidašnji objed. U predprostoru velike dvorane dočekao ih je dugački stol s hranom, pićem i začinima. Svako je mjesto imalo papirić s porukom, a gosti su morali pronaći stolicu koja im „odgovara” i na temelju te poruke započeti razgovor s osobama pokraj sebe.
„To je baš mrak”, čulo se čim su započeli prvi tosti. Za zdravicu se pobrinuo umjetnički voditelj INK-a Matija Ferlin, zahvalivši ekipi na trudu uloženom u festival i dječje radionice. Istaknuo je da suvremeni ples u INK-u ima dugu tradiciju te da želi očuvati kontinuitet unatoč promjenama: ples, kaže, mora ostati trajni dio repertoara.
Atmosfera opuštenosti brzo je srušila uobičajene granice između publike i izvođača. Razgovori su, uz „sol i papar” dodane znatiželjom i humorom, otvorili nove teme i rađale svježe ideje, dok se sam program neprestano nadograđivao. Među neplaniranim susretima našlo se i glazbeno poznanstvo – novinarka se za stolom slučajno zatekla pokraj imenjakinje Vanese Petrac, zadužene za glazbu u predstavi „Svjetlonoše” koja je otvorila festival.
Po završetku službenog dijela večeri sudionici su se razišli kazališnim hodnicima, ali žamor razgovora ostao je visjeti u zraku. „Susreti koji nedostaju” dokazali su da zajednički obrok, ples i otvoren dijalog mogu pretvoriti kazalište u istinski živi organizam – i to, kako bi rekli sudionici, u „baš mrak” atmosferi.