Katastrofalni prinosi kukuruza i soje potaknuli su val nezadovoljstva među slavonskim ratarima koji u proljetnoj sjetvi bilježe gubitke do 70 %. Dugotrajna suša još je jednom pokazala koliko su jarine rizične, pa se mnogi odlučuju okrenuti ozimim kulturama koje, kažu, bolje podnose ekstremne uvjete.
„Sijao sam proljetos kukuruz, katastrofa, a o soji da i ne govorim; prinos 1 200 kila, i od nje odustajemo”, kaže Željko Fabric iz Drenja, koji danas dvije trećine površina zasijava u jesen.
Strah od novog podbačaja dodatno podgrijava kretanje otkupnih cijena. Kukuruz za isporuku u listopadu i studenome trenutačno vrijedi 160–165 eura po toni, iako se u isto vrijeme bilježi povijesno nizak urod. Soja se plaća 375–380 eura, a suncokret 450–455 eura po toni.
I Mirko Miladinović iz Koritne svoju je sjetvenu strukturu prilagodio klimi: „Proljetne kulture sve više stradaju, pogotovo soja, kukuruz, bob, a ove godine čak i suncokret. Ujesen sijem 70–80 % površina – od ozimog graška do lana.” Smatra da pad interesa za kukuruz nije vezan samo uz vremenske prilike nego i uz smanjenje stočarstva, što tradicionalno troši najveći dio proizvodnje te žitarice.
Sličnu priču donosi i Matija Brlošić iz Piškorevaca: „Uvjeti u jesenskoj sjetvi manje su rizični nego u proljetnoj. Kukuruz je ovdje jako loše prošao; prinosi su samo 3 t/ha, ništa se time ne može pokriti.”
Braća Petanjak iz Drenja upozoravaju, međutim, na mogući disbalans u ratarskoj strukturi: „Stalno radimo dvije sjetve u omjeru 50:50. Ako se svi prebacimo samo na jesensku, što će dugoročno biti s ostalim jarim kulturama?” Josip Petanjak dodaje da su prošle godine ubrali 10 t/ha kukuruza, dok je ovogodišnji prinos prepolovljen, uz otkupnu cijenu od 170 eura po toni. Taj je pad, smatra, isprovocirao i rekordno zanimanje za uljanu repicu – „dvosjekli mač” jer će povećana ponuda vjerojatno srušiti cijenu.
I dok poljoprivrednici prilagođavaju kalendar sjetve, mnogi prozivaju struku da nije ponudila jasne smjernice za radikalno drugačije klimatske prilike. „Ne nude nam se nikakve alternative. Trebali bismo prelaziti na specijalizirane kulture, ali treba osigurati preradu. Naša poljoprivreda ne prati trendove – sve je stihijski”, poručuje Miladinović, podsjećajući da Hrvatska u europskoj poljoprivrednoj proizvodnji sudjeluje s tek 0,5 %.
Ratarima zasad preostaje prilagodba: veći udio ozimih usjeva, rjeđe korištenje tradicionalnih proljetnica i nada da će jesen donijeti barem prosječnu vlagu i stabilnije prinose.