Na uglu Kingston Avenuea u četvrti Crown Heights nekada je tutnjao jazz iz slavnog Kingston Loungea. Danas se na istoj adresi nalazi Crown 120, novo „co-living” zdanje s 19 kreveta, zajedničkom kuhinjom i teretanom. U toj suvremenoj verziji studentskog doma soba od tek 7 četvornih metara stoji gotovo 1 900 dolara mjesečno – i, prema riječima vlasnika, nudi „autentičnu brooklynsku energiju”.
Tvrtka Cohabs, belgijski operater zajedničkih stanova, u posljednjih je pet godina u New Yorku uredila 23 slične kuće, opremljene kinodvoranama, teretanama i krovnim vrtovima. Ciljaju na mlade stručnjake iz inozemstva: prosječna dob im je dvadesetak godina, a prosječni boravak jedva 11 mjeseci.
„Ove kuće osmišljene su da povežu naše članove. New York može biti predivan, ali i preplavljujući, pa im želimo pružiti siguran prostor”, kaže Elisa Richou, zadužena za američko tržište Cohabsa.
Strah od nestanka susjedstva
No dok novi stanari uživaju u fleksibilnim ugovorima i all-inclusive režijama, mnogi dugogodišnji stanovnici Brooklyna vide drugačiju sliku. „Ta povijest nije samo zgrada, to su ljudi”, poručila je na sjednici mjesnog odbora članica Sarah Lazur, podsjetivši da je Kingston Lounge bio jedno od rijetkih preostalih jazz uporišta u četvrti.
Celestina León iz susjednog Bushwicka ide i dalje: „Takvi projekti su vjesnici gentrifikacije i gubitka zajednice. Postavljeni su da pruže ‘Bushwick doživljaj’ pa da gosti krenu dalje. Uvredu je čak teško opisati.”
Broker nekretninama Kevin Dalton objašnjava zašto rastu tenzije: prenamjena jednokatnica u objekte s tridesetak ležajeva višestruko povisuje prihod od najma, a time i tržišne cijene u čitavoj ulici. „Crown Heights, Bushwick i Bedford-Stuyvesant postaju sve poželjniji – na putu su koji je Williamsburg već prošao”, kaže.
Bivša članica odbora 8, Lisa Atkinson, tvrdi da se posljedice već osjećaju: „Ljudi odlaze jer si više ne mogu priuštiti stanarinu, a developeri nastavljaju dolaziti.”
Mladi traže zajednicu, ali izolirani od kvarta
Među onima koji su oduševljeni konceptom je 25-godišnja Brazilka Gabriela Caribe, zaposlenica u međunarodnim odnosima. „Osjećam se kao kod kuće. S cimerima sam izgradila život i to je razlog zašto sam ostala u New Yorku”, kaže, iako priznaje da su kuće „pomalo izolirani mjehurići usred povijesnih četvrti”.
Sama Cohabs tvrdi da surađuje s lokalnim udrugama i potiče stanare da kupuju u malim dućanima. Kritičari, međutim, ističu da kratkoročni boravci ne stvaraju prave veze s kvartom.
Pritisak na tržište i pozivi na regulaciju
New York je u dvije godine dobio 60 000 novih stanova, ali i gotovo 275 000 novih kućanstava. Slobodnih stanova ostalo je tek 1,4 %, najmanje od 1968. U tom je vakuumu „co-living” postao brzorastući biznis, uz cijene koje nerijetko premašuju 2 400 dolara za sobu.
„Novca je toliko da zlorabe sustav može tko stigne. Regulacija je nužna”, upozorava agent Dalton.
Za sada se spor oko zajedničkog stanovanja svodi na klasičan sukob dvaju pogleda na grad: jedan traži pristupačan stan i instant-zajednicu, a drugi očuvanje korijena i stabilnosti susjedstva. Dok grad ne ponudi jasna pravila igre, Cohabs i slični operateri nastavit će širiti svoje minijaturne sobe – a Brooklyn će se i dalje propitivati gubi li pritom dio svoje duše.