Govedina i janjetina u Europskoj uniji i dalje su uvjerljivi šampioni u povlačenju europskih poljoprivrednih potpora. Prema novom izvješću organizacije Foodrise, u 2020. godini te su dvije vrste mesa primile 580 puta više subvencija od mahunarki, dok je svinjetina dobila gotovo 240 puta više, a mliječni sektor 554 puta više od orašastih plodova i sjemenki.
Ukupno je te godine za meso i mliječne proizvode iz zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) izdvojeno 39 milijardi eura. Voće i povrće dobili su 3,6 milijardi, a žitarice 2,4 milijarde eura. Budući da ZPP čini gotovo trećinu cjelokupnog proračuna EU-a, kritičari upozoravaju da se javni novac nerazmjerno slijeva u sektore s najvećim ekološkim otiskom.
„Skandalozno je da se milijarde eura poreznih obveznika ulažu u industriju s tako visokim emisijama upravo u trenutku kada nam znanstvenici poručuju da zbog zdravlja i klime trebamo jesti manje mesa”, izjavio je Martin Bowman, autor izvješća i aktivist Foodrisea.
Istraživanje se oslanja na akademsku analizu koja je pratila tok potpora kroz cijeli lanac proizvodnje, uključujući subvencije za stočnu hranu. Anniek Kortleve sa Sveučilišta Leiden napominje da se time razotkriva kako je potpora „visoko koncentrirana u namirnicama životinjskog podrijetla u odnosu na kalorije koje pružaju, dok biljke bogate proteinima gotovo da i ne dobivaju poticaje”, premda europske strategije sve glasnije zazivaju prelazak na prehranu bogatu biljnim bjelančevinama.
Najveću korist od trenutačnog sustava imaju krave i ovce, jer uz hektarske potpore dobivaju i dodatne isplate za „osjetljive” regije i sektore. Neki su „zeleni uvjeti” u ZPP uvedeni 2023., no stručnjaci ne očekuju znatnije promjene u strukturi proizvodnje.
Agroznanstvenik Donal Murphy-Bokern smatra da europsko „proteinsko gospodarstvo” već djeluje izvan održivih granica. „Ako u politiku ozbiljno uključimo javno zdravlje, morat ćemo propitati sadašnje razine stočarske proizvodnje”, poručuje, dodajući kako je vrijeme za agrarnu politiku koja će okolišne i zdravstvene ciljeve ugraditi izravno u sustav potpora.
I dok potrošači postupno otkrivaju alternative i smanjuju unos mesa, snažni poljoprivredni lobbiji te dio političara i dalje koče brže promjene. Bowman upozorava da se utjecaj politike ne smije podcijeniti: „Ne vjerujte mesnoj i mliječnoj industriji kada tvrde da političari ljudima govore što da jedu. To je vrlo ciničan stav.”