Kriminalist i stručnjak za sigurnosne politike Željko Cvrtila ocijenio je da nedavni upad trojice nepoznatih počinitelja u vojni kompleks kod Udbine ne pokazuje obilježja terorističkog napada, nego prije svega razotkriva slabosti sustava nadzora.
„Mislim da se ovdje radi o ispipavanju spremnosti i ruganju s nespremnosti”, izjavio je Cvrtila gostujući u emisiji Studio 4 Hrvatske radiotelevizije. Pojašnjava da napadači nisu ušli u samu vojarnu, nego u poligon, no već sama činjenica da su ušli na vojni kompleks, a da pritom „nisu poduzete nikakve ozbiljne mjere”, predstavlja ozbiljan sigurnosni propust.
Prema njegovom tumačenju, terorizam se definira drukčije: „Da bi to bio terorizam, morao bi imati drugačiju pozadinu… cilj ozbiljnog zastrašivanja stanovništva ili prisile prema RH.” U slučaju Udbine, kaže, takvi motivi zasad nisu vidljivi, ali istraga bi trebala otkriti ima li dublje pozadine.
Cvrtila je usporedio hrvatski odgovor s praksom u drugim državama: u Izraelu, SAD-u ili Francuskoj osobe bi, tvrdi, vjerojatno bile „pogođene nekim od projektila ili izrešetane” odmah po ulasku u zaštićeni perimetar.
Šira slika: informacijski kaos i ratovi „strojeva”
U drugom dijelu razgovora osvrnuo se na kontrolu informacija u ratu Rusije i Ukrajine. Tvrdi da se iz ratnih zona „strogo cenzuriraju i centraliziraju” vijesti, pa objektivna analiza gotovo da i nije moguća.
Ističe da su moderni sukobi postali „ratovi zvijezda” u kojima glavnu riječ vode dronovi i besposadni sustavi, a novinara na prvoj liniji gotovo i nema. Posljedica je polarizacija javnog prostora: „Ako pokušate reći da postoji krivnja i jedne i druge strane, na Zapadu vas proglašavaju rusofilom, a na Istoku zapadnjakom.”
Cvrtila upozorava i na oslanjanje Hrvatske na inozvještajne izvore: smatra da domaće institucije nemaju dovoljno vlastitih podataka za cjelovitu procjenu stanja.
Putin, Zelenskij i „padovi kroz prozor”
Govoreći o unutarnjim odnosima moći u Rusiji, kriminalist tvrdi da je niz „iznenadnih i misterioznih smrti” najvjerojatnije posljedica smaknuća, bilo unutar oligarha, bilo u državnom aparatu. „U Rusiji nema potpune demokracije, tamo još uvijek vladaju 'udbaške metode' – ubojstvima se rješavaju suprotstavljene strane”, zaključuje.
Za ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog pak navodi da mu se može zamjeriti odgađanje izbora tijekom rata: da je isto učinio Franjo Tuđman, kaže, bio bi svrstan među diktatore. Premda obje strane vode „vrlo sofisticirane, pametne i skupe” obavještajne operacije, javnost, smatra Cvrtila, ostaje bez vjerodostojnih informacija o stvarnom stanju na bojištu.