Tri mladića iz Indije i Nepala – Azeem Siddiqui, Suresh Khatri i Ajit Zhapa Magar – posljednje dvije godine dostavljali su hranu u Splitu, gradu koji su, kažu, zavoljeli „kao najlipši na svitu“. Od kolovoza, međutim, ne primaju ni centa.
Prema njihovim riječima, radili su za zadarsku tvrtku koja je pokrivala Zadar, Split i Rijeku. Smjene su trajale po 12 sati, nerijetko 28 dana u mjesecu, uz tek dva slobodna dana. U listopadu su, tvrde, radili svega petnaest dana prije nego što je dvadesetak dostavljača dobilo otkaz.
„Ja sada nemam novca ni za osnovne stvari. Pitao sam šefa više puta gdje su naše plaće. Svaki put bi rekao: sutra, drugi dan, sljedeći mjesec… i na kraju nas je sve otpustio”, kaže Siddiqui. Khatri dodaje da im je poslodavac rekao „da mu je račun blokiran. I od tada – ništa.”
Problemi nisu stali na neisplati. Tvrtka, koja je radnicima trebala plaćati stanarinu do srpnja 2026., nije podmirila posljednje dvije rate, pa je vlasnik stana dao rok za iseljenje. Uz to im, bez plaće, prijeti istek boravišnih dozvola.
Sindikalna intervencija Novoformirani sindikalni ogranak obratio se vlasniku tvrtke, no odgovora nije bilo, kaže glavni tajnik Novog sindikata Tomislav Kiš. Sindikat je prijavio poslodavca inspekciji rada i najavio ovrhe: „Ako inspekcija utvrdi dug, plaće ćemo naplatiti prisilnim putem.”
Vlasnik: restrukturiranje i drugi biznis Vlasnik, koji nije želio pred kamere, mailom je poručio da su „izmjene zakona o zapošljavanju stranaca i produljene procedure za radne dozvole i smještaj” izazvale zastoje te da se tvrtka „restrukturira” i traži rješenja za podmirenje obveza. U međuvremenu je, s partnerima, otvorio novi restoran u središtu Zagreba. „To je druga firma, s ovim nema veze. Ja sam tamo samo partner”, odgovorio je kratko.
Odvjetnik Frane Letica podsjeća da je neisplata plaće kazneno djelo: poslodavac mora prvo isplatiti radnike, pa tek onda ostale troškove, pa i kad je u financijskim problemima.
Egzistencijalni ponor Za trojicu radnika situacija je pitanje preživljavanja. Siddiqui, čiji je otac srčani bolesnik, više ne može slati novac obitelji ni podmiriti vlastite troškove. „Hrvatska je prelijepa, ali sve je jako skupo… i više ne znam kako dalje”, govori tiho.
Karte za povratak kući si ne mogu priuštiti, a račun u banci – kao i njihov poslodavčev – ostaje prazan.