Tamara Vučetić, pionirka hrvatske planktologije i dugogodišnja znanstvenica Instituta za oceanografiju i ribarstvo, danas puni okruglih 100 godina.
Rođena 1924. u Veloj Luci, Vučetić je odrastala među ribarima i mrežama, što ju je usmjerilo prema moru i znanosti. Nakon gimnazije u Splitu nakratko je studirala farmaciju i agronomiju, no svoje je mjesto pronašla na novoosnovanom studiju biologije zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Već na prvoj godini osvojila je Rektorovu nagradu za rad o planktonu, diplomirala je 1951., a doktorirala 1964.
Iste se godine kada je diplomirala zaposlila u splitskom Institutu za oceanografiju i ribarstvo. Od 1969. do 1992. vodila je Laboratorij za zooplankton, uvela standardne metode uzorkovanja i obrade planktona te postavila temelje za procjene njihova obilja. Posebno je proučavala razvoj jaja i ličinaka srdele i inćuna kako bi se unaprijedila predviđanja ulova, a među prvima je opisala zagađenje živom u Kaštelanskom zaljevu i njegov utjecaj na morski mikroživot.
Tijekom karijere objavila je oko 150 znanstvenih radova, a njezina stručnost prepoznata je i izvan Hrvatske. Sudjelovala je u radu Savjeta za ribarstvo Mediterana pri FAO-u, UNESCO-ove Komisije za oceanologiju te Komisije za istraživanje Sredozemnog mora. Aktivan trag ostavila je i na sveučilištima u Zagrebu i Splitu.
Ni odlazak u mirovinu nije je udaljio od znanstvenog rada. Kao suautorica rada o velikoj poplavi u Veloj Luci 1978. pomogla je stvoriti jedan od najcitiranijih pregleda tog meteotsunamija. Njezini podaci i metode i danas služe novim generacijama morskih biologa dok se Jadran suočava s ubrzanim promjenama.
Životni put Tamare Vučetić – od djevojčice koja je slušala priče velolučkih ribara do znanstvenice čiji su rezultati ušli u međunarodne prakse – pokazuje iznimnu upornost i odlučnost u vremenu kada su žene rijetko birale prirodne znanosti. Na stoti rođendan, hrvatska znanstvena zajednica slavi njezin neizbrisiv doprinos razumijevanju Jadrana i podvodnog svijeta koji ga čini posebnim.