Prije 108 godina, u zoru 1. studenoga 1918., bojni brod „Viribus Unitis” potonuo je u pulskoj luci nakon talijanske sabotaže, odnijevši život posljednjeg zapovjednika austro-ugarske flote, hrvatskog kontraadmirala Janka Vukovića Podkapelskog. Time je simbolično okončana višestoljetna imperijalna prisutnost na Jadranu i otvoren put novonastaloj Državi Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS).
Rođen 1871. u Jezeranama podno Kapele – otuda nadimak Podkapelski – Vuković je pomorsku karijeru izgradio u riječkoj školi i carskoj i kraljevskoj ratnoj mornarici, prolazeći put od kadeta do kontraadmirala. U razdoblju ubrzane modernizacije flote stekao je reputaciju pouzdanog i discipliniranog časnika, što ga je krajem listopada 1918. dovelo na čelo flote u trenutku kad se Austro-Ugarska raspadala.
Car Karlo I. odlučio je flotu predati južnoslavenskoj državi kako bi je sačuvao od pobjedničke Antante. Vuković je 31. listopada preuzeo zapovjedništvo nad „Viribus Unitisom”, ponosom monarhijske mornarice, ali mu je mandat trajao tek jedan dan. U ranim satima 1. studenoga talijanski diverzanti Raffaele Paolucci i Raffaele Rossetti postavili su mine ispod trupa usidrenog broda. Unatoč upozorenju, posada nije uspjela spriječiti eksploziju; brod je potonuo, a admiral i dio mornara izgubili su život.
Smrt Janka Vukovića Podkapelskog često se navodi kao kraj imperijalne epohe na Jadranu i početak nacionalnih mornarica država koje su nastale na ruševinama Monarhije. U hrvatskoj vojnoj historiografiji zauzima važno mjesto kao primjer profesionalne etike i odanosti dužnosti u trenutku političkog kaosa.
Njegova biografija danas spaja austrijsku, hrvatsku i europsku povijest, ostajući predmetom interdisciplinarnih istraživanja i trajno podsjećajući na dramatične dane kada je „Viribus Unitis” otišao na dno zajedno sa svojim carem – i posljednjim zapovjednikom.