Keir Starmer prvi je britanski premijer još od Vijetnama koji je američkom predsjedniku rekao – ne. Odbio je dopustiti SAD-u da s britanskih baza krene u prve udare na Iran, ali je naknadno pristao na njihovu uporabu u „obrambene“ svrhe rušenja iranskih projektila. Taj je potez razbjesnio Donalda Trumpa, ali je Laburistima donio neočekivano široku potporu birača.
Prema anketi YouGova, 60 % Britanaca protivi se vojnim akcijama protiv Irana, a samo ih se četvrtina zalaže za intervenciju. Uz rast cijene goriva, rat je brzo izgubio početnu potporu – što je natjeralo i dotad ratoborne kritičare da ublaže ton.
• Nigel Farage je u prvim satima sukoba poručio: „We should do all we can to support the operation.“ Tjedan dana kasnije, na benzinskoj je crpki obećavao pojeftinjenje goriva od 25 penija po litri i upozoravao: „Ako ne možemo obraniti Cipar, ne uvaljujmo se u još jedan strani rat.“
• Kemi Badenoch u međuvremenu tvrdi da nikada nije zazivala britansko sudjelovanje u ofenzivi, već samo zajedničko uništavanje projektila.
Unutar Konzervativne stranke vlada rasulo. Bivši zamjenik ministra vanjskih poslova Andrew Mitchell ocjenjuje da je Starmerova odluka da odbije zahtjev za korištenjem baza bila „vrlo velika pogreška“ i dugoročno šteti britanskim interesima. Desno krilo, pak, strahuje da će pretjerana bliskost s Trumpom odvratiti umorne birače.
Ni Reform UK nije jedinstven. Glavni savjetnik za vanjske poslove Alan Mendoza tvrdi da bi Farage „prvog dana kazao – da“, no u anketama se i njihovo biračko tijelo dijeli između tradicionalnog izolacionizma i nove proameričke retorike.
U Downing Streetu uvjereni su da je strategija pogođena: interna istraživanja pokazuju stabilnu potporu premijeru, a Laburisti rat mogu koristiti i kao objašnjenje za skok troškova života. Ipak, barem jedan član kabineta strahuje da bi zahlađenje s Washingtonom moglo dugoročno narušiti britanski ugled i sigurnost.
Emily Thornberry, predsjednica parlamentarnog odbora za vanjske poslove, poručuje kako će se „posebni odnos“ ubrzo oporaviti: Britanija i Amerika su, kaže, preživjele i Vijetnam te „neke prilično kobne odluke“ u novijoj prošlosti. Sada, međutim, birači – suočeni s ratom koji prijeti kućnom budžetu – sve manje žele slušati ratoborne poruke.
U konačnici, Starmerova neočekivana čvrstina prema Washingtonu razotkrila je duboke pukotine na britanskoj desnici i, barem zasad, učvrstila mu položaj kod kuće. Hoće li se cijena narušenog savezništva naposljetku pokazati većom od političkog profita – tek će se vidjeti.
