Stan u suterenu jedne stambene zgrade u samom središtu Zagreba pretvorio se u noćnu moru za Zagrepčanku i njezino osmogodišnje dijete. Nakon prošlogodišnje poplave, radnici ovlašteni od Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva (GSKG) otvorili su i sanirali glavni odvod zgrade – ali su, tvrdi stanarka, propustili zatvoriti ga na siguran način.
„Bez obzira što su znali da u rupi ima štakora, nitko u nju nije stavio otrov kada su zatrpavali rupu, a na kraju su sve zatvorili samo pur pjenom”, opisuje žena. U rujnu je, kaže, prvi put vidjela glodavce; jednog je, dodaje, usmrtio radnik dok su obavljali zahvat na šahtu.
Problemi su kulminirali ovog kolovoza. Iz dva otvora na zidovima kuhinje – vertikala za plinski dimnjak i vodovod – sve češće dopiru grebanje i cika. Otvore sama ne smije zatvoriti jer moraju ostati pristupačni za čitavu zgradu. „To je čisti horor. Imam noćne more od štakora… A sa mnom živi dijete od osam godina i nikoga nije briga”, govori dok svakodnevno provjerava ima li novih rupa i privremeno ih barikadira.
Stanarka je više puta alarmirala predstavnicu suvlasnika; deratizacija je pozvana samo jednom. „Jednom mi je rekla da je na godišnjem i da ne može ništa poduzeti, a njezin suprug mi je rekao: ‘Nismo mi krivi što vi živite u podrumu’”, prepričava.
Preko GSKG-a, tvrtki za vodoinstalacije i deratizaciju te Gradu Zagrebu poslala je više dopisa – bez odgovora. Jedinu pisanu reakciju dobila je od Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Andrija Štampar”, čiji su stručnjaci preporučili postavljanje mamaca „u oba otvora koji imaju plastične poklopce” i kontinuiranu kontrolu konzumacije otrova u šahtu.
No tvrtka koja je postavila otrov poručila joj je da ih ne zove „minimalno šest mjeseci”. Izračunala je koliko se glodavci mogu razmnožiti u tom razdoblju: „Tri do sedam dana treba da ugine štakor, s tim da se oni razmnožavaju svaka dva tjedna i mogu okotiti 14 komada.”
Stanarka upozorava da bi pravilna građevinska sanacija – „izbušiti i zatvoriti čeličnom spužvom, betonirati rupe” – onemogućila novi upad glodavaca. „Pur pjena ne znači ništa… Pretpostavljam da nisu ni pomislili da bi se oni mogli ponovno infestirati”, ogorčena je.
Strah joj sve više narušava svakodnevicu. „Jednom sam zvala susjedu jer sam mislila da su pregrizli zid i da su u kuhinji. Tresla sam se ispred vrata… Čak ni ne kuham jer me strah biti u kuhinji gdje se nalaze te rupe.”
GSKG-u su upućena novinarska pitanja o poduzetim mjerama, a njihov odgovor objavit ćemo čim pristigne.