Novi Sad se u subotu ponovno priprema za masovni dolazak studenata i građana koji će, točno godinu dana nakon urušavanja novog nadstrešnica na glavnom kolodvoru, odati počast 16 poginulih i još jednom prozvati vlast za odgovornost. Tragedija od 1. studenoga 2024. potaknula je najveći studentski pokret u Srbiji od rušenja Slobodana Miloševića, no 12 mjeseci i bezbroj prosvjeda kasnije – pokret se nalazi na prekretnici.
Student Inas Hodžić, koji je sudjelovao u 400-kilometarskom maršu od Novog Pazara do Novog Sada, poručuje: „Ako nova vlast ne donese pravdu za 16 žrtava nadstrešnice, doživjet će sudbinu ove vlasti.” Njegov optimizam dijeli deseci tisuća mladih koji su, kako kažu, „probudili generaciju koja je vjerovala da je politika uzaludna”.
Međutim, unatoč upornosti prosvjednika, predsjednik Aleksandar Vučić i dalje čvrsto kontrolira institucije. Prosvjednike je ranije omalovažio kao „kukavice i jada”, a policija je pritvarala desetke studenata uz optužbe za prekomjernu silu, što ministarstvo unutarnjih poslova odbacuje.
Podjele oko izbora
U prvim mjesecima pokreta studente je ujedinjavalo odbijanje suradnje s postojećim strankama. Danas se taj princip pretvorio u glavnu točku prijepora. Jedna frakcija traži izvanredne parlamentarne izbore i već sastavlja „studentsku listu” sastavljenu od nestranačkih osoba. Brojni sindikati i dvije oporbene stranke već su najavili da bi bojkotirali izbore u znak podrške toj listi.
Radnik državne elektroprivrede Branislav Manojlović smatra da je to nužno: „Sustav treba resetirati neovisno o strankama, a to može samo studentska lista koja će se voditi načelima pravde, solidarnosti i empatije.”
Drugi, poput studenta Siniše Cvetića s Fakulteta dramskih umjetnosti u Beogradu, upozoravaju da bi ulazak u izbornu arenu razvodnio izvorne ideale: „Studenti su iscrpljeni medijskim manipulacijama, represijom i pokušajima infiltracije. Poziv na izbore nametnut je kao ‘neizbježan sljedeći korak’, ali zapravo znači povratak sustavu koji smo prvotno odbacili.” On zagovara razvoj „struktura izravne demokracije” i jače povezivanje sa radnicima i poljoprivrednicima.
Između te dvije pozicije stoji sociolog Ivica Mladenović, koji izbore vidi kao "+simbolički izazov monopoliu moći". „No to ima smisla samo ako se veže uz borbu za autonomne sindikate, besplatno obrazovanje i neovisne medije. Ako se sve svede na puku smjenu vlade, izgubit će se emancipacijski potencijal”, upozorava.
Šire perspektive nude i akademici. Profesorica filozofije Jana Baćević ističe ograničenja liberalne demokracije: „Taj se sustav ne može pomaknuti osim nasilnom revolucijom; jedini put kad je u Srbiji stvarno bio potisnut dogodio se 1944.”
Što je već postignuto?
I dok se lome koplja o sljedećim koracima, većina se slaže da je pokret već promijenio društvenu klimu. „Studenti su nas probudili iz kolektivne apatije”, kaže Manojlović. „Pokazali su da se promjene ne ostvaruju samo izborima, nego i stalnim građanskim sudjelovanjem.”
Vučić, pak, odbija raspisati prijevremene izbore. U ljetnoj je izjavi medijima poručio: „Srbija je demokracija. Izbori će se održati prije roka 2027., kao i uvijek do sada, a u međuvremenu radimo na izbornim reformama.”
Hoće li subotnji skup u Novom Sadu rezultirati novom energijom ili dodatno produbiti raskole – ostat će vidjeti. Za sada je jedina izvjesnost da studenti ne namjeravaju odustati od ulice, a vlast ne namjerava popustiti njihovim zahtjevima.
