U prepunoj crkvi sv. Križa u splitskom Velom Varošu u petak navečer obilježena je 400. obljetnica župe posebnim događajem nazvanim „Duhovnost u profesionalnom sportu”. Nakon mise, ispred oltara su o vjeri, žrtvi i sportskim kušnjama progovorile četiri velike hrvatske sportske figure – Ivan Rakitić, Anđelo Šetka, Petar Metličić i Ante Grgurević.
„Ništa veliko bez velike žrtve”
Prvi je mikrofon preuzeo nekadašnji košarkaš Ante Grgurević. Podsjetio je najmlađe u publici kako „Ivan Pavao je rekao da se ništa veliko u životu ne može napraviti bez velike žrtve”, poručivši da mu je ta misao bila nit vodilja kroz karijeru. "Profesionalni sport pun je izazova; kad rezultati izostanu, ravnotežu i mir pronalazim u odnosu s Bogom", dodao je.
Bog kao psiholog
Olimpijski pobjednik u vaterpolu Anđelo Šetka prisjetio se vremena u kojima sportski psiholozi nisu bili uobičajeni: „Bog mi je bio psiholog. Nekad bih se i ljutio u tom razgovoru, ali zahvalnost nikad nisam zaboravio.” Uvjeren je da je „prkos i vjera” koje nose Hrvati ključ uspjeha njihove male nacije na svjetskim borilištima.
Snaga u porazu
Legendarni rukometaš Petar Metličić naglasio je kako molitva za pobjedu nikad nije bila njegov izbor: „Nikad nisam tražio Boga da mi dadne snage da pobijedim, već da budem jak u porazu.” Za sportaša, zaključio je, najbitnije je zdravlje i sposobnost ostati zahvalan kad stvari ne idu po planu.
Raketa i molitva za naslov
Najviše pozornosti privukao je Ivan Rakitić, koji je unatoč bolnim leđima došao podijeliti svoje svjedočanstvo. "Volim u crkvu doći i samo reći ‘Hvala dragi Bože’. Dao mi je mogućnost da i u 37. godini radim što volim, nosim hrvatski dres i radujem navijače", rekao je. Kada ga je voditeljica pitala moli li se za toliko željeni hajdučki naslov, bivši reprezentativac se nasmijao: "Dodat ću i ja svoje molitve… potrudit ćemo se da se klub vrati staroj slavi i cijela Dalmacija bude sretnija zbog Hajduka."
Nastavak jubileja
Konferencija je bila tek uvod u višednevni program proslave velike obljetnice župe, koji uključuje utakmice, predavanja, radionice i koncerte. U publici je bilo podjednako mladih i starih, a poruke o upornosti, zahvalnosti i vjeri – „bez prečica” – za mnoge su bile snažniji poguranac od bilo kakvog rezultata na semaforu.
