Sedmero djece, dvije svježe medalje i nepokolebljivi optimizam – tako danas izgleda svakodnevica splitske obitelji Uglešić.
Majka Tatjana, koja je kao tinejdžerica kroz polja bježala iz ratnog Vukovara, danas je fitness trenerica i stup velike sportske družine. Otac Danko predaje u dvije škole i vodi vlastiti jiu-jitsu klub. Iz njihove kuće izlaze sportaši koji, čini se, sve što dotaknu pretvore u odličja.
Najnoviji trofeji stigli su minulog vikenda: Petra Uglešić okitila se europskim zlatom, dok je njezina sestra Klara osvojila broncu. Time je zbroj obiteljskih „velikih“ odličja narastao na 11, a manjih, školskih i klupskih, ima – kako kažu – „bezbroj“.
Popis djece s medaljama doslovce je abecedni: Marija, Klara, Petra, Marko, Nikola, Marta i Brigita. Svi su, do nedavno, trenirali u istom taekwondo klubu, a danas iskušavaju i druge borilačke vještine pod očevim vodstvom.
Usprkos prenatrpanom rasporedu – škola, treninzi, natjecanja – Uglešići funkcioniraju uz jednostavnu filozofiju: rad, disciplina i međusobna potpora. Dok mnogi roditelji strepe nad logistikom i troškovima i za jedno ili dvoje djece, ova splitska obitelj pokazuje da se, uz dobru organizaciju, može i drugačije.
Sljedeći veliki cilj već je zacrtan: ljeto 2032. i Olimpijske igre u Brisbaneu. Tko će od Uglešića ondje nastupiti, prerano je prognozirati, no njihov zajednički odgovor glasi: „Vidimo se u Australiji.“
Priča iz Splita zato ne nosi samo još jedan niz uspjeha s borilišta, nego i podsjetnik da je – čak i sa sedmero mladih sportaša pod istim krovom – moguće balansirati obitelj, školu i vrhunski natjecateljski pogon kad su volja i zajedništvo jači od izgovora.