Dok se diljem zemlje priča o poskupljenjima i stezanju remena, u Splitu blagdanska tradicija ne posustaje. Ljubo Lozina, jedan od najpoznatijih gradskih majstora pečenja s Kile, otkriva da je njegov „teka“ s narudžbama za Božić bila krcata već početkom studenoga.
„Što se mene tiče, ja sam tekicu s narudžbama za Božić počeo puniti 1. studenog i nije došla ni polovica miseca, a sva su raspoloživa mista bila popunjena. Ni iglicu na ražanj posli više nisam moga ubaciti”, opisuje Lozina blagdanski stampedo na janjetinu i odojak.
Prema njegovim riječima, stanovnici pod Marjanom naučili su lekciju: tko zakasni, ostaje bez tradicionalnog pečenog blaga na božićnom stolu. „Onaj tko je lani napravio tu grešku, viruj mi, nije učinio i ove. Takvi se naredne odma prvi jave”, dodaje.
Zašto Božić, a ne Nova godina?
• Potražnja za novogodišnjim pečenjem tek je oko deset posto božićne. • Badnjak je u Splitu rezerviran za posnu trpezu – bakalar, oslić i fritule koje su se također čekale u redovima. • Bogati božićni meni (od teletine i divljači do sarmi i brda kolača) ostavlja dovoljno ostataka za „reprizu“ tijekom blagdanskog tjedna. • Prvog dana nove godine mnogi se, kaže Lozina, tek bude od dočeka i nisu „ni za što pečeno“.
„Na dočeku se fešta do zore, jede se i čoka po cilu noć. Ujutro kad se digneš, nije ti do pečenog”, objašnjava iskusni pečenjar, zaključujući da sličan nalet dožive samo za Uskrs.
Unatoč pričama o krizi, prizori pred splitskim pečenjarama – redovi kupaca s uredno unaprijed rezerviranim janjcima i odojcima – potvrđuju da su miris ražnja i šušur blagdanskog stola jači od svake ekonomije.