Jučerašnja tiha sahrana Nevenke Mardešić okupila je prijatelje i kolege koji još ne mogu vjerovati da je Split ostao bez svoje najupornije humanitarke.
Dugih dvadeset godina Nevenka je bila srce udruge Help, nakon što je prve volonterske korake napravila u „Zelenoj akciji”. Na terenu je, prisjeća se Dražen Lukenda, „uvijek točno znala kako razveseliti ljude” i prepoznati nečiju nevolju.
„Energična, prepuna ideja, otvorena za sve prijedloge”, dodaje Tatjana Dumanić. S kolegama je gradila odnos bez hijerarhije – za njih je bila jednostavno Nevenka. Posao je gorio u njezinim rukama, a korisnici su je zvali teta Nevenka jer ih nikada nije gledala kroz prizmu bolesti ili ovisnosti.
Kada joj je dijagnosticirana teška bolest, prihvatila ju je „stojećki”. Podrška porukama, koju je poticao i Andro Krstulović Opara, davala joj je više snage nego prikupljeni novac za liječenje, svjedoči Tijana Skelina. Do posljednjih dana mislila je na druge – čak je prijatelju koji se istodobno liječio slala znak „plusa” da se drži obećanja kako će oboje ozdraviti.
Mardešić je živjela sitne radosti: kremasti kolači, zimsko skijanje, ljetno kupanje, spontani pokloni. Vikendom bi na Šolti brala šparoge i ponedjeljkom ih ravnopravno dijelila po uredskim stolovima. Vlastitu odjeću popravljala je do iznurenosti, odbijajući trošiti novac na sebe, dok je za druge – kako kažu kolege – „davanja nije žalila”.
Među prvima je uključila Split u europske volonterske projekte, kroz njezin ured prošli su volonteri iz cijeloga svijeta – nastale su tu ljubavi, prijateljstva, čak i brakovi. Svakome je ostavila trag dobrote zbog kojeg je kolege ostavila bez riječi kad je otišla.
Na oproštaju su ostale staklene zvončiće s Woodstocka koje je darovala Lukendi. Dok god zvone, kažu njezini suradnici, Nevenka ostaje tu – u svakom novom koraku pomoći drugome.