Split – Prije nego što je postao svjetski prvak u jiu jitsuu, Splićanin čije ime sugovornici u šali prešućuju zapamtio je prvi trening po ne baš ugodnom detalju: „Ugušija me 40 puta, tri dana nisan moga doć sebi.”
Kako su otkrili njegovi prijatelji Duje i Marul, a potvrđuje i trener Danko, put do titule vodio je kroz godine sporta koji i dalje traži svoje mjesto pod hrvatskim suncem. Jiu jitsu nema ligu, ne nudi tjedne utakmice ni televizijski spektakl; borci većinu vremena provode „valjajući se u parteru”, daleko od svjetla kamera.
Unatoč tome, splitski prvak uspio je izgraditi karijeru dovoljno impresivnu da osvoji svjetsko zlato. Suigraci se prisjećaju prvih dana u dvorani i dobrodušno upozoravaju novinare: „Pazi se Danka”, smijući se mogućnosti da njihov trener ne shvati zafrkanciju oko „đije”.
Danas, kad su bare knuckle borbe i krvave nokaut-kompilacije postale medijski magnet, „đija” se i dalje probija sporo, ali ustrajno. Splitska ekipa namjerava nastaviti popularizirati taj manje vidljiv, ali tehnički zahtjevan sport, uvjerena da će priča o svjetskom prvaku potaknuti novu generaciju da doda kimono na popis sportskih snova.
Za Splićanina koji je prije nekoliko godina jedva dolazio k sebi nakon 40 gušenja, prsten prvaka tek je početak. Sljedeći izazov bit će natjerati publiku da razumije kako jiu jitsu „nije pas, nije shih tzu”, nego sport u kojem se pobjeda često rađa daleko od reflektora – na tatamiju natopljenom znojem, uz zagrljaj koji ponekad znači i trideset devet, ali i četrdesetu predaju.