Na blagdan svete Barbare, zaštitnice rudara, u Vinežu se okupilo 28 bivših članova legendarne čete za spašavanje Istarskih ugljenokopa Raša, Labin i Tupljak. Već tradicionalno sastaju se na Krvovoj Placi, mjestu gdje je 1921. niknula ideja Labinske republike, a druženje su nastavili u konobi Mladena Bastijanića, nekoć majstora stanice spašavanja.
Četa je nekoć brojila između 18 i 30 rudara, mehaničara, tehničara, električara i inženjera – najbolje radnike koji su uz redovan posao bili spremni na najteže intervencije: požare, poplave, urušavanja, eksplozije. Svaki je mjesec prolazila vježbe kondicije, teorije i provjere opreme, dok su liječnički pregledi jamčili besprijekornu fizičku spremnost članova u dobi od 18 do 40 godina.
Bivši upravnici jame i po funkciji zapovjednici čete Josip Pino Štemberga i Serđo Faraguna podsjetili su na najopasnije akcije. Faraguna je izdvojio požar u napuštenom dijelu jame, a prisjetio se i ranijeg gorskog udara u kojem su stradala četvorica rudara. „Bili smo najspremnija grupa ljudi u jami”, rekao je Štemberga, dodajući kako su redovita natjecanja i razmjene iskustava s kolegama iz slovenskih rudnika Idrije, Mežice, Velenja i Trbovlja uvijek završavala njihovim plasmanom u sam vrh.
Bastijanić, domaćin okupljanja, 15 je godina brinuo o tehničkoj ispravnosti aparata „sličnih onima kakve koriste ronioci”. Liječnik čete Josip Radeljak svakog je mjeseca provjeravao zdravlje spašavatelja i danas s ponosom ističe: „Ono što su rudari – takvih ljudi nema.”
Četa je prestala djelovati nakon zatvaranja labinskog rudnika, a potom i Tupljaka 1999. godine. Većina njezinih članova otišla je u mirovinu ili nastavila raditi u Termoelektrani Plomin i drugim poduzećima. Unatoč tome, svake se godine okupljaju kako bi podsjetili da su, dok je jamska sirena zavijala, bili spremni sići pod zemlju i riskirati sve za spas drugih.