U šumama američkog srednjeg zapada širi se dvostruka prijetnja po jelensku divljač – kronična bolest trošenja (CWD) i epizootiĉka hemoragijska bolest (EHD). Posljedice već osjećaju lovci, iznajmljivači i cijela ruralna gospodarstva koja se oslanjaju na jesenski lovni turizam.
„Vidio sam četrnaest strvina na dionici dugoj jedva kilometar. Smrad je posvuda”, opisuje dugogodišnji lovac i zemljoposjednik James Barkhurst iz okruga Athens u saveznoj državi Ohio. Zbog pomora je otkazano gotovo sve listopadsko-studeno domaćinstvo u njegovim apartmanima, što mu je – kako kaže – donijelo oko 15 000 dolara minusa.
Broj prijavljenih uginulih ili bolesnih jelena u Ohiju skočio je s 2 093 prošle godine na 8 759 ove jeseni, priopćio je tamošnji odjel za prirodne resurse. Stručnjaci upozoravaju da klimatske promjene stvaraju idealne uvjete za obje bolesti:
• CWD se prenosi tjelesnim tekućinama. Suša tjera veći broj životinja na malobrojne pojilišne lokacije, gdje je prijenos lakši. • EHD širi sitna mušica Culicoides variipennis. Toplije proljeće i jesen produžuju njezin životni ciklus, pa izostanak mraza omogućuje eksploziju populacije.
„Bolest je tu već dugo, ali učestalost i razmjeri pomora rastu, osobito u gornjem srednjem zapadu”, pojašnjava Sonja Christensen, profesorica sa Sveučilišta Michigan State. Prema podacima vlasti, jelen zaražen EHD-om obično ugine unutar tri dana od prvih simptoma, dok CWD ima višegodišnje razdoblje inkubacije i do sada je potvrđen u 36 saveznih država SAD-a i četiri kanadske provincije.
Ekonomski ulog je golem. Procjenjuje se da lov na jelene u SAD-u vrijedi oko 23 milijarde dolara godišnje. Samo Ohio ostvaruje oko 1,9 milijardi, a susjedna Pennsylvania i Michigan približno 2 milijarde dolara svaka. Novac se u velikoj mjeri vraća u lokalnu infrastrukturu, održavanje staništa i očuvanje šuma.
Iako za sada nema dokaza da su CWD ili EHD prenosivi na ljude, zdravstveni rizik nije zanemariv – uginule životinje često završavaju u ili pokraj vodotoka koji opskrbljuju zajednice pitkom vodom. Vlasti su u pojedinim žarištima zabranile dohranjivanje divljači, a lovcima savjetuju testiranje mesa i izbjegavanje konzumacije vidljivo bolesnih jedinki.
Kip Adams iz Nacionalne udruge za jelene priznaje kako „pomor može šokirati”, ali smatra da je ukupna populacija bijelorepog jelena i dalje stabilna: „Još uvijek ima dovoljno divljači za lov”. Znanstvenici napominju da se populacije pogođene EHD-om, pod uvjetom dobrog staništa, mogu oporaviti unutar pet godina, a dio preživjelih životinja razvije doživotni imunitet.
Za Barkhursta, gubitak sezone znači više od izgubljene zarade: „Lov je naše obiteljsko druženje tri generacije unatrag. Sada, jednostavno – ne ideš”.