Putnici na sljemenskoj žičari u subotu su proživjeli 45 dugih minuta zarobljeni u gondolama zbog tehničkog kvara. Vrućina u kabinama, opisivana kao „kao u stakleniku”, pojačala je paniku, osobito među roditeljima s djecom. Svi su na kraju spušteni neozlijeđeni, baš kao i 40 ljudi koji su se 2022. zaglavili na istoj trasi — tada na samo nekoliko minuta.
No kratkotrajni zastoj probudio je sjećanja na niz tragičnih nesreća s mnogo težim posljedicama.
• 2024., Antalya (Turska): jedna poginula i sedmero ozlijeđenih nakon udara kabine u slomljeni stup. • 2024., Castellammare di Stabia kraj Napulja: puknuće kabla odnijelo četiri života, među njima i strojovođu. • 2021., sjeverna Italija: pad kabine usmrtio 14 ljudi; preživio je samo petogodišnji dječak. • 1999., francuske Alpe: 20 radnika stradalo pri padu vagona s 80 metara visine. • 1998., Cavalese (Italija): američki vojni avion prekinuo kabel; svih 20 putnika poginulo. • 1983., Champoluc (Italija): vjetar potrgao žice, poginulo 11 skijaša, među njima dvoje djece. • 1978., Sankt Anton (Austrija): kvar sustava prouzročio 43 smrtna slučaja. • 1976., Cavalese: puknuće stupa završilo s 43 poginule osobe, uključujući 15 djece.
Najteža tragedija zabilježena je 11. studenoga 2000. u Kaprunu (Austrija), gdje je u požaru u tunelu vlaka-uspinjače život izgubilo 155 ljudi. Istraga je pokazala da je hidrauličko ulje potaknulo požar, a „efekt dimnjaka” i nedostatak izlaza onemogućili bijeg.
Ipak, stručnjaci ističu da su žičare i dalje relativno siguran oblik prijevoza. Prof. Mladen Nikšić s Prometnog fakulteta u Zagrebu upozorava da su nesreće najčešće posljedica ekstremnih vremenskih uvjeta: „Takvo uže podnosi pet puta veće opterećenje nego što će ga biti u svakodnevnom prometu.”
Sljemenski incident, iako bez žrtava, još jednom je podsjetio koliko je važna besprijekorna tehnička kontrola i brza intervencija – i koliko su sjećanja na katastrofe s kraja prošlog i početka ovog stoljeća još uvijek živa.