Slavoluk Sergijevaca, jedan od najprepoznatljivijih pulskih antičkih simbola, ovih je dana ponovno okružen skelama. No, kako ističu u Arheološkom muzeju Istre, razloga za paniku nema – riječ je o detaljnoj dijagnostici koja će poslužiti kao temelj buduće velike restauracije.
Talijanska specijalizirana tvrtka Arcadia iz Marghere provodi niz neinvazivnih istraživačkih metoda: kombinaciju pakomentra i georadara za nadzor metalnih elemenata, endoskopiju kroz postojeće otvore te bidimenzionalnu i tridimenzionalnu tomografiju. Cilj je saznati u kakvom su stanju željezne spojnice preko kojih je nekada izlijevano olovo i jesu li ispune – mortovi ugrađivani tijekom austrougarskog i talijanskog razdoblja – još uvijek stabilne.
„Treba vidjeti je li se mort istrošio ili još drži”, objašnjava konzervatorica-restauratorica Đeni Gobić Bravar iz Arheološkog muzeja Istre. Iako se voda godinama slijevala kroz strukturu i poticala koroziju, nedavno je prodor napokon zaustavljen pa se sada prvi put može precizno utvrditi unutarnja kompaktnost spomenika iz 1. stoljeća.
Stabilnost slavoluka zasad nije upitna. Senzori postavljeni još u veljači 2021. očitavaju eventualne pomake jednom godišnje, a do sada nisu zabilježili zabrinjavajuća odstupanja. Sljedeći rezultati očekuju se tek 2026. godine.
Dok je skela na mjestu, stručnjaci će usporediti i vanjsko stanje kamena s mapacijom iz 2018. Provjerit će se je li se površinska degradacija proširila, kakvo je stanje crne kore, postoje li nove mikropukotine te koliko su lišajevi i alge oštetili dekoracije.
Cjelokupna ispitivanja trajat će svega nekoliko dana, nakon čega skela nestaje, a pulski Slavoluk nastavlja mirno dočekivati posjetitelje – uz nešto precizniju sliku svoga skrivenog, antičkog „željeznog srca”.