Moto „Bez računa se ne računa” trebao je biti jednostavan poziv građanima da traže i prikupljaju fiskalne račune te tako pomognu suzbijanju sive ekonomije. No nagradna igra koju je pod tim geslom organizirala Porezna uprava pretvorila se u priču o nejasnim pravilima i izgubljenom povjerenju.
• Cilj akcije bio je motivirati građane da u zadanom roku skupe što više računa iz svakodnevnih kupovina. • Krajem prošle godine izbila je afera: studentica medicine, prvotno proglašena pobjednicom, diskvalificirana je jer je njezin način prikupljanja računa proglašen neprihvatljivim. • Porezna uprava naknadno je oduzela nagradu i drugom sudioniku, uz objašnjenje da ni njegova metoda nije bila u skladu s pravilima.
Slučaj je, međutim, pokazao koliko su propisi i uvjeti natjecanja bili neprecizni. Sudionici su igrali prema onome što su smatrali dopuštenim, a tek su nakon završetka saznali da "pravilo" nije ono što su organizatori očekivali. Zamjerke su pale na tri točke:
- Pravila su bila nepotpuna – ostavljala su prostor za slobodna tumačenja.
- Primjena je bila arbitrarna – ovisila je o naknadnoj procjeni birokrata, a ne o jasno napisanim uvjetima.
- U slučaju spora, sudski procesi su spori i neizvjesni, što dodatno nagriza povjerenje građana.
Posljedica je narušeni odnos države i građana. Bez jasnih, dosljednih i pravednih pravila, teško je očekivati da će građani rado sudjelovati u borbi protiv sive ekonomije.
Zaključak „Bez računa se ne računa” ostaje točan, ali ovaj je skandal pokazao da za istinski uspjeh treba još jedan neophodan uvjet: „Čist račun, duga ljubav”. Kada se taj princip izgubi, izostaje i lojalnost na kojoj počiva funkcioniranje svake zajednice – pa i one između države i njezinih građana.