Na današnji dan 1937. u Ogulinu je rođen general Petar Stipetić, zapovjednik čije je ime neraskidivo povezano s veličanstvenim scenama završnih dana Domovinskog rata.
Najslavniji trenutak zbio se 8. kolovoza 1995. na Baniji, na pustom putu prema Topuskom. Tamo je, nakon kratke šetnje jedan prema drugome, zapovjednik 21. kordunskog korpusa vojske takozvane Krajine, pukovnik Čedo Bulat, salutirao i izgovorio: „Gospodine generale, pukovnik Čedo Bulat, zapovjednik 21. kordunskog korpusa. Predajem vam korpus i čestitam hrvatskoj vojsci na pobjedi.”
Ta se predaja, kojom je oružje položilo oko 3 000 neprijateljskih vojnika, pretvorila u simbol završetka velikih borbi na sjevernom bojištu operacije Oluja, a Stipetića lansirala u legendu zbog kombinacije odlučnosti i humanosti.
Zapovijedao Sektorom Sjever Kao zapovjednik Sektora Sjever, Stipetić je vodio jedinice koje su se probijale od Siska prema Petrinji – području gdje je otpor bio žilav, a gubici bolni. Među vojnicima se i danas prepričava kako je, nakon pogibije zapovjednika 2. gardijske brigade „Gromovi” Predraga Matanovića, moral privremeno pao. Dolazak generala, međutim, promijenio je tijek događaja.
Bivši pripadnik postrojbe prisjeća se da je Stipetić odabrao jednostavnu, ali učinkovitu taktiku: zaobići najčvršće točke obrane, staviti protivnika u poluokruženje i ostaviti koridor za civilno izvlačenje. „Bolje da je pitanje vremena nego pitanje života”, slikovito je opisao taj veteran, naglašavajući i humanost kojom su hrvatski vojni policajci dijelili hranu i vodu srpskim izbjeglicama.
Predaja cijelog korpusa Kad je stigla vijest da je „cijeli korpus” položio oružje, vojnici su osjetili olakšanje kakvo se u ratu rijetko doživi. „Fala k***u”, prokomentirao je jedan od boraca, sjeo na šljem i zapalio cigaretu, svjestan da se ratna noćna mora bliži kraju.
Vojni analitičari ističu da je Stipetić tom odlukom spasio i živote protivničkih vojnika i civile koji su se povlačili, čime je pokazao da vrhunsko zapovijedanje nije samo pitanje taktike nego i morala.
Poklon generala povijesti Poslije rata Stipetić je nastavio karijeru u vrhu Hrvatske vojske, a u mirovinu je otišao 2002. Iako je preminuo 2018., sjećanje na njega živi kroz priče suboraca i snimku iz Topuskog, jednu od najgledanijih scena Domovinskog rata.
„Odradio je sve pošteno i časno. I neka sada počiva u miru, ionako od 1995. počiva u povijesti”, poruka je jednog od vojnika koji su 90-ih bili tek mladići, a danas generala spominju sa zahvalnošću.
U 88. godini od njegova rođenja Hrvatska se prisjeća čovjeka koji je, jednako hrabro koliko i razborito, zaustavio krvoproliće i dokazao da pobjeda može ići ruku pod ruku s humanošću.