Šesnaesti dan listopada u hrvatskom se kolektivnom pamćenju iznova pojavljuje kao datum isprepleten velikim trijumfima, tragedijama i preokretima – od državničkih rođenja do sportskih spektakala.
• 1815. – u Petrovaradinu se rodio ban Josip Jelačić. • 1908. – rođen je Enver Hodža, dugogodišnji vladar Albanije. • 1978. – iz Sikstinske kapele dignuo se bijeli dim; kardinal Karol Wojtyła postao je papa Ivan Pavao II. Iste je večeri u Parizu ubijen hrvatski pisac i disident Bruno Bušić. • 1982. – preminuo je skladatelj Jakov Gotovac, autor „Ere s onoga svijeta”. • 1991. – na Trpinjskoj cesti poginuo je vukovarski junak general Blago Zadro. • 2007. – na autocesti kod Nove Gradiške život je izgubio makedonski pjevač Toše Proeski.
Uz sve te povijesne lomove, 16. listopada 1983. zapisan je i zlatnim slovima u klupskoj kronici Hajduka. Tog sunčanog popodneva Poljud je svjedočio demonstraciji sile: Splićani su u 11. kolu tadašnje Prve jugoslavenske lige pregazili tuzlansku Slobodu s uvjerljivih 5:0.
Strijelci i sastav Dva pogotka upisao je Dušan Pešić, dva je dodao Zlatko Vujović, a peti je djelo maestra Blaža Sliškovića. Momčad Pere Nadoveze nastupila je u sastavu: Simović; Cukrov (Dražić), Miljuš, Ćelić, J. Čop; Rožić; Zl. Vujović, Slišković, Zo. Vujović; Vulić, Pešić.
Poslije te goleade mnogi su vidjeli „bijele” kao glavne pretendente na naslov. Sezona je, međutim, završila razočaranjem: Hajduk je bio tek peti, s 39 bodova, dok je titulu uzela Crvena zvezda s 44. Utjeha je stigla kroz osvajanje Jugokupa i kasniji pohod do polufinala Kupa UEFA, što je ipak donijelo plasman u Kup pobjednika kupova.
Četiri desetljeća kasnije sjećanje na taj dvoboj i dalje budi nostalgiju za vremenom kad su se na Poljudu okupljale tisuće navijača kako bi gledale virtuozne nastupe Sliškovića i braće Vujović. A 16. listopada ostaje podsjetnik da jedan dan može spojiti herojstva, tragedije i nogometnu čaroliju.
