Trideset godina nakon što je tragično prekinuta karijera Dražena Petrovića, Šibenik i danas čuva uspomenu na „našeg malog“. Povodom nove obljetnice donosimo mozaik priča koje najbolje oslikavaju njegovu neutaživu glad za košem i neraskidivu vezu s rodnim gradom.
Još kao desetogodišnjak Dražen je satima šutirao na pomoćnom košu Baldekina, dok su seniori odrađivali treninge. Legendarni trener Nikola Kesler tada je, na nevjericu Draženove majke Biserke, rekao da je dječak možda i talentiraniji od starijeg brata Ace. Nije prošlo mnogo, a Petrović je već trenirao s generacijom dvije godine starijom od sebe – Spahijom, Damjanićem i Jablanom.
Njegova drskost brzo je postala zaštitni znak. Na kadetskom turniru u Kninu, sa svega 12 godina, preuzeo je posljednji šut i donio pobjedu Šibenki protiv fizički jačih suparnika. Ista odlučnost vodila ga je kasnije u povijesnoj finalnoj seriji protiv Bosne, ali i na Olimpijskim igrama u Barceloni.
Da za njega nije bilo „malih“ utakmica svjedoči zgoda iz Sinja: nakon susreta juniorske Hrvatske protiv Bavarske, Petrović je stopirao do Primoštena samo da bi stigao na dvoboj druge momčadi Šibenke. Priču je prepoznao Zoran „Moka“ Slavnić, koji ga je netom prije 15. rođendana gurnuo u prvu momčad: „Zašto bi takav talent čekao zrelije godine kad je već spreman za prvoligaške okršaje!?“
Petrović je u sekundi znao koliko je koševa ubacio, ali nije bježao ni od „prljavih“ zadataka. Kada je Ivica Žurić zbog pet prekršaja morao iz igre u finalu kadetskog prvenstva Hrvatske, Dražen je bez pogovora čuvao protivničkog centra. Sigurnost u vlastiti napredak potvrđuje i anegdota Srećka Jarića iz Čačka: „Silno me vrijeđala publika, a Dražen mi u time-outu kaže: „Nisam nikad vidio glupljih navijača. Pa oni ne znaju da će dogodine morati vrijeđati mene, a ne tebe.”“
Nisu ga, međutim, mimoišle ni nesreće. U prvom europskom finalu protiv Limogesa u Padovi isključile su ga osobne pogreške petnaest minuta prije kraja, a u uzvratu u Berlinu jedno mu je oko zatvorio jačmir netom prije početka susreta. Kad se činilo da će na domaćem parketu podignuti trofej, političko-sportske igre tadašnje države oduzele su Šibenki titulu.
Na parketu, tvrdio je, „nije poznavao nikoga“. Ta se filozofija gotovo izjalovila uoči dvoboja Šibenke i Cibone, kada je mlađi brat rekao Aci: „Sutra sigurno gubite.“ Ipak, postoji trenutak kada je odstupio od vlastitog pravila: prva utakmica Cibone na Baldekinu igrala se pred praznim tribinama jer su suci, zbog nesmiljene atmosfere, ispraznili dvoranu. U produžetku Dražen nije uputio ni jedan jedini šut. Emocije prema rodnom gradu, čini se, tada su nadjačale njegov natjecateljski instinkt.
Šibenik je u brojnim tekstovima i filmovima često marginaliziran, no bez Baldekina, autostopa iz Sinja i mirnog dječaka koji je satima sam gađao obruč ne bi bilo ni svjetskog velikana zvanog Dražen Petrović.