Specijalist ortopedije i traumatologije dr. Zoran Aleksijević i supruga Agneza Aleksijević, dugogodišnji djelatnici vukovarske bolnice, održali su u prostoru Ministarstva branitelja u osječkom Hotelu Mursa predavanje pod naslovom „Ratna bolnica Vukovar 1991.”. Skup je organizirala Udruga hrvatskih braniteljica Osječko-baranjske županije.
„Svatko tko je došao na vrata bolnice u Vukovaru tih 87 ratnih dana bio je liječen, bez obzira tko je bio, kako je bio ranjen i koje je nacionalnosti bio”, naglasio je dr. Aleksijević, prisjećajući se najtežih dana opsade.
Prije početka rata u vukovarskoj bolnici radilo je oko 950 ljudi. Do 18. studenoga 1991. – dana pada grada – ostalo ih je svega 230: liječnici, medicinske sestre, tehničko osoblje, ali i civili čije su kuće bile porušene pa su pomagali kao pomoćno osoblje. Tih je dana unutar bolničkih zidova bilo 450 ranjenika.
„Posljednjih mjesec dana nismo imali ničega – ni lijekova, ni infuzija, ni krvi – ali smo se snalazili i improvizirali kako bismo pomogli ranjenicima. Moram priznati da je rezultat, unatoč svemu, bio jako dobar”, ispričao je liječnik.
Najpotresniji trenutak, dodao je, nastupio je kad su neprijateljski vojnici ušli u bolnicu i počeli odvoditi ranjene. „To je bilo jako tužno, a još tužnije kad smo kasnije doznali što se dogodilo na Veleprometu i Ovčari. Nas su stavili u transporter i odvezli u nepoznatom pravcu; nijednog trenutka nismo bili sigurni hoćemo li preživjeti, pogotovo kada smo stigli u Negoslavce.”
Predsjednica udruge Jadranka Ban, liječnica obiteljske medicine koja je pola radnog vijeka provela u Vukovaru, istaknula je da je studeni mjesec posebnih uspomena. „Okupili smo se kako bismo se ponovno osnažili kao branitelji i prenijeli istinu o Vukovaru svim mladim ljudima. Ništa od toga ne smije se zaboraviti.”
Sudionici predavanja podsjetili su da, uz medicinsku skrb bez diskriminacije, ratna bolnica simbolizira humanost i otpor grada koji je 1991. platio strašnu cijenu, ali ni u najtežim trenucima nije podlegao mržnji.