Gotovo 40 000 stanovnika i tvrtki na Gibraltaru već desetljećima ispušta neobrađene otpadne vode izravno u Sredozemno more. Ispust na južnom rtu poluotoka, poznatom kao Europa Point, nema ni elementarni sustav za pročišćavanje.
Vladino uvjeravanje da „visoki stupanj prirodnog raspršivanja” ublažava problem ekolozi iz udruge Nautilus Project odbacuju kao neodgovorno. Teren koji bi, kako naglašavaju, trebao biti zaštićeno morsko stanište danas je prekriven plastičnim otpadom i vlažnim maramicama zapetljanim u alge i naslaganim po stijenama.
Posljedice su višestruke:
- pojava toksičnih algi koje troše kisik iz mora i guše riblji svijet;
- izloženost morskih sisavaca i riba „koktelu kemikalija i plastike” što narušava njihovo zdravlje i reprodukciju;
- povećani rizik za ljude zbog širenja patogena i razvoja gena otpornih na antibiotike.
Za razliku od sustava u ostatku Ujedinjenog Kraljevstva, gibraltarska kanalizacija koristi morsku vodu, dok pitku dobivaju iz desalinizacijskih postrojenja. Vlada tvrdi da joj upravo visoka slanost godinama otežava izgradnju klasičnog pročistača. Za vlažne maramice koje završavaju na obali, pak, proziva ispuste u susjednoj Španjolskoj.
Europski sud pravde zaključio je još 2017. da Ujedinjeno Kraljevstvo krši direktivu o komunalnim otpadnim vodama jer na Gibraltaru nema pročišćavanja, no nakon Brexita Europska komisija izgubila je ovlasti prisile. Otad su propala brojna obećanja, a političko prebacivanje odgovornosti postalo je pravilo – aktualna vlada okrivljuje oporbu Gibraltarske socijaldemokratske stranke (GSD) za pasivnost dok je bila na vlasti, dok GSD uzvraća tvrdnjom da „popularna turistička mjesta smrde na fekalije koje se slijevaju kroz gradske zidine i truju more”.
Ipak, korak naprijed naznačen je u lipnju 2025. kada je vlada dodijelila 25-godišnji ugovor tvrtki Eco Waters za gradnju postrojenja na samom Europa Pointu. U tijeku su projektiranje i geotehničke analize, a zahtjev za građevinsku dozvolu predan je u ožujku ove godine.
Dok birokratski kotači polako melju, dotrajala kanalizacijska mreža i dalje izbacuje fekalije, plastiku i bakterije ravno u Mediteran, ostavljajući lokalne ekosustave i javno zdravlje na čekanju.