Bivši hrvatski vaterpolist Dubravko Šimenc u emotivnoj se objavi prisjetio povratka reprezentacije s Olimpijskih igara u Atlanti 1996. godine, kada ih je na zagrebačkom aerodromu iznenadio – i oduševio – nogometni velikan Blaž „Baka” Slišković.
Šimenc podsjeća da su se igrači vraćali sa srebrnom medaljom osvojivši je u finalu protiv Španjolske, nakon što su u četvrtfinalu svladali Jugoslaviju, „najdražu pobjedu turnira”. Na starom terminalu Plesa dočekali su ih uglavnom članovi obitelji i prijatelji – bez masovnog slavlja kakva su danas uobičajena.
„U masi ljudi ugledam njega – Baku Sliškovića i njegovog sina Vladimira”, opisuje Šimenc. Slavni nogometaš objasnio mu je da nigdje ne putuje, nego je „samo došao čestitati”. Taj neočekivani gest, kaže Šimenc, bio mu je „najveći osobni doček ikad” upravo zbog čovjeka koji je odvojio vrijeme da ih pozdravi.
Šimenc otkriva i da su godinu dana ranije dijelili sportski život u talijanskoj Pescari, što je bilo dovoljno da shvati „kolika je obitelj Slišković, koliki je čovjek Blaž Baka Slišković”.
Danas ga, dodaje, posebno raduje mural u Splitu posvećen legendarnoj „desetki” Hajduka. Dirljivu poruku zaključuje riječima: „Baka, volim te zauvijek. Hvala ti što si došao tog dana. Hvala ti što si uvijek bio tu. I hvala ljudima koji su prepoznali – da takva ljudina zaslužuje da ga se pamti.”