Prvoga listopada navršilo bi se 96 godina od rođenja Ante Mladinića – barba Biće, trenerskog velikana čije je ime duboko urezano u povijest hrvatskog i jugoslavenskog nogometa.
Rođen 1929. u Splitu, Mladinić je kao tinejdžer zasjao u bijelom dresu. Već 1947. debitirao je za prvu momčad Hajduka, a od 1951. postao je standardni napadač. U ukupno 136 službenih nastupa zabio je 43 gola te sudjelovao u osvajanju naslova prvaka Jugoslavije 1952. godine.
Generacijska smjena 1954. privremeno ga odvodi u zagrebačku Lokomotivu, potom u Srem iz Sremske Mitrovice, no Split ostaje njegova trajna adresa. Na poziv učitelja Luke Kaliterne vraća se u RNK Split, pomažući klubu da 1957. izbori ulazak u Prvu saveznu ligu. Kaliternin prvi suradnik upijao je znanje koje će mu kasnije otvoriti vrata najvećih klupa.
Mladinić se ubraja u rijetki krug trenera koji su tijekom karijere vodili i Hajduk i beogradski Partizan. Uz njega, obje su se klupe naizmjence popeli: Illes Spitz, Milovan Ćirić, Aleksandar Tomašević, Florijan Matekalo i Josip Mića Duvančić.
Bogatu karijeru gradio je i izvan granica Splita – radio je u Beogradu, Bordeauxu i Zagrebu, a njegove metode oblikovale su generacije nogometaša. Premda je preminuo 11. lipnja 2002. u Zagrebu, barba Biće vratio se kući: počiva na splitskom Lovrincu.
U hodnicima Poljuda njegovo nasljeđe čuva posebna vitrina, postavljena uz one posvećene Luki Kaliterni i Tomislavu Iviću. Splitska publika s razlogom očekuje da sličnu počast uskoro dobije i Stanko Poklepović, još jedan od trenerskih velikana.
Devedeset šest godina nakon njegova rođenja, splitska i hrvatska nogometna javnost i dalje se prisjeća čovjeka koji je gradio mostove između klubova, gradova i nogometnih filozofija. Ime barba Biće ostaje sinonim za posvećenost, znanje i neugaslu ljubav prema balunu.
