Redatelj Jakov Sedlar večeras u riječkoj dvorani Zamet predstavlja svoj novi film „260 dana”, biografsko ratno svjedočanstvo o dječaku koji je s obitelji 260 dana proveo u srpskom zatočeništvu na početku Domovinskog rata.
Premijera u sportskoj dvorani – a ne u klasičnom kinu – potez je gotovo bez presedana za hrvatsku kinematografiju. Zamet može primiti više od 2 500 gledatelja, što ukazuje na interes publike koji Sedlar, poznat po filmovima koji redovito izazivaju podijeljene reakcije, i ovoga puta očekuje.
Film prati stvarnu priču Marijana Gubine, zarobljenog u kolovozu 1991. kada je imao deset godina. Gubina je kasnije zapisao svoja iskustva, a priča je 2014. uprizorena i na osječkoj kazališnoj sceni.
„Film je pričanje priče. Ovaj moj, jedna je od tisuća koje su joj slične. Sve su istinite”, kaže Sedlar, dodajući da je cilj bio podsjetiti na ratne zločine i istaknuti Gubininu odluku da oprosti mučiteljima: „Marijan Gubina opraštanjem svojim mučiteljima pokazuje da nismo isti kao i oni, što je posebno važno za poruku ovoga filma.”
Sedlar smatra da se Srbija još nije suočila s prošlošću: „Prema dosadašnjoj politici, Srbija se nikada neće ispričati Hrvatskoj ni za što… Ti bolesni umovi jedino priznaju zakon sile i tek kada im se Olujom pokazalo što ih ide, shvatili su, ali nisu odustali.”
Riječka projekcija slijedi osječku premijeru održanu početkom studenoga. Ako interes publike potvrdi očekivanja, „260 dana” mogao bi otvoriti novo poglavlje u distribuciji domaćih ratnih filmova, koje se rijetko prikazuju na velikom platnu, a još rjeđe pune sportske dvorane.