Badnjak u Splitu već sedam godina nosi tihu sjenu: 24. prosinca 2018. preminuo je Stanko Poklepović, legendarni trener Hajduka, poznatiji pod nadimkom Špaco. Vijest o njegovoj smrti toga je jutra potvrdio Željko Mijač, dugogodišnji Poklepovićev suradnik koji je posljednje dane proveo uz trenerovu obitelj, najprije u njegovu domu, a potom u bolnici na Križinama.
„Još ne mogu vjerovati da nema Špace… Nikada neću zaboraviti njegove gorko bolne riječi kad je ostao bez dijela noge”, prisjetio se jedan od kolega koji je prvi čuo tužnu vijest i prenio je starijem splitskom novinaru Nikici Vukašinu.
Poklepovićev život neraskidivo je povezan s još jednom ikonom Hajduka, Tomislavom Ivićem. Posebna simbolika skriva se u činjenici da je Ivić, kojega je Špaco nazivao učiteljem, preminuo na svoj imendan – 24. travnja 2011. – dok je njegov vjerni pomoćnik otišao na najveći kršćanski blagdan obiteljskog zajedništva.
Kao Ivićeva „desna ruka“, Poklepović je sudjelovao u stvaranju nekih od najuspješnijih poglavlja splitskog kluba, a kasnije ga je samostalno vodio i nastavio nizati trofeje. Bio je omiljen zbog osebujnog humora, britkih izjava i taktičkog znanja koje je širio diljem bivše Jugoslavije, ali i na Bliskom istoku.
Danas, dok na Poljudu titraju lampioni i navijači polažu cvijeće, sjećanje na Špacu ostaje živo: od svlačionica u kojima je znalački brusio nove generacije igrača, do novinskih stupaca u kojima je ostavljao duhovite, ponekad i provokativne misli. Sedma godišnjica njegove smrti ponovno podsjeća koliko je dubok trag ostavio ne samo u splitskom, nego i u cijelom hrvatskom nogometu.
