Satira Tonija Ivaniševića proteklog je tjedna ponudila niz burlesknih prizora u kojima se politička svakodnevica pretvara u ratnu dramu, dok se protagonisti smjenjuju između uzvišenog domoljublja i potpune groteske.
Subota, 28. lipnja Premijer Andrej Plenković navodno je pronašao „spas za hrvatski narod” imenovavši Ivana Penavu na čelo novoformiranog tijela za istraživanje komunističkih zločina. U šaljivom tonu tekst opisuje kako Penava, opremljen „krampom i lopatom”, kreće pješice „na Križni put” prekapati masovne grobnice.
Nedjelja, 29. lipnja Ispred zagrebačke policijske uprave odvija se neobičan prosvjed na kotačima. Tomislav Tomašević („Senf”) i gradska ekipa traže puštanje pritvorenog Marokanca koji je, prema navodu, udario policajku jer se navodno „boji uniforme”. Prosvjednici sjede na podu sve dok „rasistička policajka” ne bude privedena, a pritvorenik oslobođen.
Utorak, 1. srpnja Kajzericu blokira improvizirana barikada od balvana. Naoružani „Jovo” proglašava „SAO Kajzericu”, pucajući u zrak dok ne intervenira specijalna policija. Kratku „pobunu” okončava supruga Radojka pozivom: „Jovo, skuvala san ti paštašutu”. Policija ga razoružava i šalje na promatranje.
Srijeda, 2. srpnja Pojačane sigurnosne mjere pred koncert Marka Perkovića Thompsona prerastaju u masovna privođenja. Među uhićenima su Kata Peović i glumac Vili Matula, kojega, kako se tvrdi, „cijelu noć ispituje” Igor Peternel. Milorad Pupovac biva priveden, ali brzo pušten po nalogu „samog Plenkija”.
Četvrtak, 3. srpnja Hipodrom pretvaraju u vojnu zonu. Sto i jednu godinu stara bolničarka iz Splita pokušava se, prema priči, raznijeti tijekom izvedbe „Čavoglava”. Specijalci ATJ Lučko je svladavaju; atentat je spriječen.
Petak, 4. srpnja „Završna ofenziva” kulminira slikama kako Thompsonovi pristaše ulaze u grad, a „crvena banda” panično bježi prema Austriji „u ruke britanskih LGBT snaga”. Pjesma odjekuje Cvjetnim trgom i Bogovićevom, slavivši „narodne heroje Juru i Bobana”.
Kroz blagu karikaturu i pretjerivanje, Ivanišević ismijava hrvatske političke podjele, veličanje ideoloških simbola i medijsku dramatičnost, crtajući tjedan u kojem satire postaje jedina logična kronika.
