MADRID – Poruka „Ne ratu” ponovno odjekuje španjolskom politikom. Premijer Pedro Sánchez namjerno je izvukao uspomenu na invaziju Iraka 2003. kako bi se usprotivio aktualnoj američko-izraelskoj ofenzivi protiv Irana i pritom stjerao oporbenu Narodnu stranku (PP) u defenzivu.
U televizijskom obraćanju poručio je: „Ne ratu”, uz napomenu da je „prije 23 godine jedna druga odluka odvukla Španjolsku na Bliski istok i učinila svijet nestabilnijim i nesigurnijim”. Vlada je već zabranila Sjedinjenim Državama korištenje zajedničkih vojnih baza u Španjolskoj za napade, a iz Washingtona su stigle prijetnje trgovinskim sankcijama.
Podsjećanje na Irak 2003. je konzervativni premijer José María Aznar bezrezervno podržao administraciju Georgea W. Busha i poslao više od 2 600 španjolskih vojnika u Perzijski zaljev, premda je oko 90 posto građana bilo protiv. Masovni prosvjedi ispunili su ulice, a rat se pretvorio u politički teret koji je PP-u, unatoč tadašnjoj parlamentarnoj većini, uoči izbora 2004. otvorio pukotinu.
Tri dana prije glasanja, 11. ožujka 2004., islamistički su bombaši napali madridsku željezničku mrežu i ubili gotovo 200 ljudi. Mnogi su Španjolci tragediju povezali s Aznarovim savezom s Washingtonom. Socijalist José Luis Rodríguez Zapatero pobijedio je na izborima i povukao postrojbe iz Iraka, a slogan „No a la guerra” postao je trajna oznaka španjolskog pacifizma – koju sada oživljava Sánchez.
PP na oprezu Današnji vođa PP-a Alberto Núñez Feijóo pazi da ne ponovi Aznarovu pogrešku. O Iranu kaže: „Režim tlači vlastite građane, teži nuklearnom oružju i destabilizira regiju… Nitko ne smije zatvarati oči pred tim”. Istodobno ističe da Španjolska „ne može ostati sama” i da odnose s Washingtonom treba „očuvati”, ali uz poštovanje međunarodnog prava.
Socijalisti ga ipak povezuju s Aznarovom ostavštinom. Na skupu u Kastilji i Leónu, koja u nedjelju bira regionalni parlament, Sánchez je poručio: „Oni koji su nas 2003. uveli u rat protiv volje naroda opet podupiru rat u Iranu; ništa nisu naučili”.
Izborne računice Politolog Juan Miguel Becerra smatra da stav „obrane međunarodnog prava” mobilizira ljevicu i pridobiva centar jer nudi antiratno stanovište bez vojnih avantura. Iako Sánchez uživa rastuću međunarodnu vidljivost, kod kuće se bori s krhkom parlamentarnom većinom, nedavnim regionalnim porazima i korupcijskim aferama bliskih suradnika.
Pred nacionalne izbore planirane tek za 2027., ponovno otvaranje stare rane moglo bi mu donijeti kratkoročnu korist. No hoće li emocije oko Iraka i današnjeg sukoba u Iranu dugoročno promijeniti španjolski politički pejzaž, još je neizvjesno – baš kao i ishod rata koji ih je ponovno potaknuo.
