Nakon burnog otvaranja europske sezone i poteškoća protiv čak i izrazitih autsajdera, Rijeka je raskrstila s rezultatskom krizom promjenom na klupi. Radomir Đalović vodio je momčad zaključno s uzvratom protiv PAOK-a, no dojam je bio jednako siv kao i učinak: premalo golova, previše grča i – što je najvažnije – nikakva potvrda kako klub s Rujevice doista pripada međunarodnoj sceni.
Dolaskom trenera Gonzala Sáncheza priča se stubokom promijenila. Španjolac je, prema riječima ljudi iz svlačionice, „posložio stvari” i otvorio prostor igračima da predstave ono što navijači često nazivaju europskim „personalityjem”. Rezultat se vidio odmah – Bijeli su počeli pobjeđivati, igrati fluidnije i, što je jednako važno, djelovati sigurno u trenutku kad se utakmica lomi.
Upravo je to samopouzdanje ključna razlika: Rijeka Europa više ne doživljava kao kratkotrajnu nagradu od dvije ili tri utakmice, nego kao pozornicu na kojoj se traži i cijeni. Svaki uspjeh u kontinentalnim ogledima gradi pobjednički mentalitet za buduće generacije i nosi potvrdu dobroga rada na Rujevici.
Zahvaljujući Sánchezu, momčad je pokazala kako zna zablistati u pravom trenutku, a pritom i zaraditi – što kroz europske nagrade, što kroz rast vrijednosti igrača. U sezoni koja je započela strepnjom, Riječani su na koncu pružili uvjerljiv dokaz da, kad se kockice pravilno slože, mogu ravnopravno stajati pred očima cijelog Starog kontinenta.