Brončani reprezentativci Filip Glavaš i Luka Lovre Klarica otvoreno su progovorili o, kako kažu, neodrživim uvjetima na velikim rukometnim turnirima. Iako su se s posljednjeg prvenstva vratili s odličjem, tvrde da je put do postolja bio obilježen kroničnim umorom, lošom prehranom i zgusnutim rasporedom.
Glavaš je najprije upozorio na prehranu: „Definitivno, nismo se najeli previše. Hrana je bila baš…”. Dodao je da se ključne, šesta i sedma utakmica, igraju u razmaku kraćem od 24 sata: „To je izrabljivanje igrača, kao da smo lanac brze prehrane – tvornica, peri-deri”.
Klarica se složio sa suigračem i naglasio koliko je naporno igrati poluozlijeđen: „Treba piti tablete, raditi terapije… To je slika koja ne ide u javnost”. Usprkos tome, istaknuo je da ih je do medalje dovelo zajedništvo i „jaka mentalna volja”.
Obojica smatraju da je rješenje jednostavno: više vremena za odmor. „Volio bih da se ubaci barem jedan dan pauze – da odradimo teretanu, vratimo tonus”, kaže Glavaš. Predlaže i dulje razmake između velikih natjecanja „da se ljudi malo zažele rukometa i da se momčadi kvalitetnije uigraju”.
I dok su rezultatski stigli do bronce, dvojac poručuje da bi se iza kulisa moglo izbjeći mnogo ozljeda i pogrešaka „jer nismo roboti, ljudska greška je ponekad i najljepša”.