Više od dvadeset godina poslije, Roy Keane i dalje ne popušta kad je riječ o najpoznatijem osvetničkom startu u povijesti Premier lige – onom kojim je u travnju 2001. na Old Traffordu pomeo koljeno Alfieja Haalanda.
Sve je počelo u rujnu 1997. Na Elland Roadu Manchester United je gostovao kod Leedsa, a kapetanu „crvenih vragova” puknuo je križni ligament. Dok je Keane ležao na travnjaku, Haaland mu je prišao, optužio ga da glumi i dobacio mu samo „ustani”. Irski veznjak tu je scenu zauvijek upamtio.
Četiri godine kasnije ukazala se prilika za naplatu dugova. Keane je kopačkom ušao ravno u Haalandovo desno koljeno, potom se nadvio nad nemoćnog Norvežanina i opsovao mu u lice. Sudac je odmah pokazao crveni karton.
Prve sankcije bile su blage: 5 000 funti kazne i tri utakmice suspenzije. No u autobiografiji iz 2002. Keane je otvoreno priznao da je start bio planiran kako bi Haalandu „poslao poruku”. Engleski nogometni savez reagirao je retroaktivno – dodao mu još pet utakmica zabrane i odrezao 150 000 funti globe.
Ni tu Keane nije stao. U drugoj autobiografiji (2014.) nazvao je Haalanda „potpunim kretenom” i pojasnio logiku osvete: želio ga je „povrijediti, ali ne i trajno ozlijediti”. Ustvrdio je da ga nije progonio četiri godine, nego da je Norvežanin jednostavno dočekao svoj red na njegovoj ne baš kratkoj „listi igrača koje bi udario”.
U najnovijem istupu, u podcastu Stick to Football, Keane ponavlja staru tezu. Po njemu, start „nije bio tako strašan”, a ključna je razlika između „povrijediti” i „ozlijediti” suparnika. Dodao je kako više ne želi otvarati tu temu, ali i dalje smatra da pravila tada nije značajno prekršio.
S druge strane, Haaland je 2024. poručio da nakon incidenta nikada više nije izdržao svih 90 minuta te da je tek kasnije shvatio da je napad bio motiviran osvetom. Nazvao je cijelu priču „tužnom za nogomet” i priznao da mu je psihološki bilo izuzetno teško.
Keane pak kao obranu navodi da je Haaland već četiri dana nakon faula nastupio za norvešku reprezentaciju, a nedugo potom i za Manchester City, pa tvrdi da posljedice nisu bile tako dramatične kako se često prikazuje.
Danas, gotovo četvrt stoljeća kasnije, dvojica bivših profesionalaca ostaju na suprotnim stranama priče koja još uvijek izaziva žestoke rasprave o granici između žestine i namjere u vrhunskom nogometu.
