Alžirski književnik Kamel Daoud, dobitnik prestižnih nagrada za roman koji je kritika hvalila kao glas žrtava brutalnog alžirskog građanskog rata, sada se suočava s ozbiljnim optužbama za plagijat.
Prema tužbi koju je podnijela neimenovana žena, Daoud je u književnom bestseleru navodno iskoristio njezinu osobnu priču bez dopuštenja. Optužba tvrdi da su ključni elementi radnje, likova i traumatičnih iskustava izravno preuzeti iz njezina života, čime su joj, kako navodi, „ukradeni identitet i sjećanja”.
Pisac odbacuje optužbe i ističe da je riječ o fikciji nadahnutoj širokim svjedočanstvima žrtava rata te da ni jedno pojedinačno iskustvo nije preslikano. Pravna bitka tako je brzo prerasla u širu raspravu o granicama književne slobode, etici preuzimanja tuđih tragedija i pravu žrtava na vlastitu narativu.
Sudski proces tek treba odgovoriti na dva ključna pitanja:
- Je li autor prešao granicu između inspiracije i neovlaštenog prisvajanja?
- Kako zaštititi stvarna iskustva ljudi koji su već pretrpjeli nasilje, a istodobno očuvati slobodu umjetničkog stvaranja?
Bez obzira na ishod, slučaj Daoud otvara važan presedan: književnici koji tematiziraju stvarne tragedije sada će se morati još pažljivije kretati tankom linijom između kreativnog izraza i poštivanja privatnosti onih čije priče žele ispričati.