Roditelji male onkološke bolesnike koji na splitskim Firulama svakodnevno primaju terapiju suočeni su s nevjerojatnim problemom – nepoštivanjem jedina dva parkirna mjesta rezervirana upravo za njih.
Ispred zgrade stacionara KBC-a Split, tik uz Hitni dječji prijam, postoje dva službena parkirna mjesta namijenjena vozilima roditelja teško bolesne djece. No, kako svjedoče obitelji pacijenata, ta su mjesta gotovo stalno zauzeta vozilima koja ondje nemaju što tražiti.
Jedna 40-godišnja Splićanka, majka sedmogodišnje djevojčice koja jednom tjedno prima onkološku terapiju, opisuje kako gotovo svaki dolazak počinje svađom:
„Najčešće se moram prepirati s ljudima koji tu, na ta dva mjesta neopravdano ostave svoje automobile ili sjede u njima, čekaju nekoga i ne žele se pomaknuti, kako bi mi, roditelji onkološki bolesne djece, svoju djecu odveli na terapiju.”
Majka naglašava da njezina kći još može hodati, no mnogi mali pacijenti to ne mogu. Zbog toga bi roditelji, kaže, trebali imati mogućnost parkirati se što bliže ulazu, a ne obilaziti bolnicu u potrazi za slobodnim mjestom.
Često se dogodi da se na dva predviđena mjesta nagura i do pet automobila. „Jedni druge zagrađuju”, opisuje sugovornica. „Evo nedavno, jedna gospođa koja, također svoje dijete vozi na onkološku terapiju završila je s tom terapijom i htjela se pomaknuti sa svojim automobilom, kako bih ja stala na njeno mjesto. Međutim, jedan gospodin je nju zagradio i ona nije mogla izići, odnosno ja ući i nije se htio pomaknuti.”
Prema riječima majke, svaki dan na odjel dječje hematoonkologije stiže oko deset malih pacijenata, čiji roditelji prolaze istu stresnu proceduru. „Kao da im nije dosta drame njihovih života”, dodaje ona i ističe da roditelji ne traže privilegije, nego osnovnu pristupačnost za djecu koja se bore s teškom bolešću.
Roditelji apeliraju na vozače da poštuju obilježena mjesta te na nadležne da osiguraju striktan nadzor i sankcije kako bi djeca mogla stići na terapiju bez dodatnog stresa. „Znam samo da bih bila sretna da tamo ne moram ni voziti ili voditi svoje dijete, a kada već na žalost moram, onda barem tražim da imam osigurano parkirno mjesto, ne za sebe i svoj komod, već za svoje dijete, odnosno za svu djecu kojoj je onkološka terapija potrebna”, zaključuje 40-godišnja majka.