Cijena obveznih zdravstvenih pregleda za mlade sportaše u Hrvatskoj gotovo se udvostručila nakon što je stupio na snagu novi Pravilnik o zdravstvenim pregledima sportaša.
„Prije šest mjeseci pregled smo platili 35 eura, sada 70, a još 20 eura za vađenje krvi. Ukupno 90 eura – to je stvarno previše”, požalila se jedna majka. Slične poruke stižu i od drugih roditelja koji iznenada moraju izdvojiti dvostruko više nego prije pola godine.
Novi Pravilnik, koji regulira način, sadržaj i učestalost pregleda, skratio je broj obveznih dolazaka tijekom godine, ali je proširio spektar pretraga na svakom pregledu kako bi se na vrijeme otkrila stanja koja mogu predstavljati rizik tijekom bavljenja sportom.
Ključne odredbe Pravilnika:
- Sportaši su podijeljeni u tri skupine: djeca i mladi, rekreativci, registrirani ili profesionalni natjecatelji.
- Djeca i mladi prolaze inicijalni pregled prije početka treninga, a zatim redovite godišnje kontrole usmjerene na rast, razvoj te funkcionalno stanje srca i pluća.
- Profesionalni i vrhunski natjecatelji pregledavaju se svakih 6 do 12 mjeseci, ovisno o sportu i opterećenju.
Koliko sada stoji pregled?
- Osnovni sportski pregled: oko 70 eura (do 90 eura s laboratorijem).
- Pregled s EKG-om i osnovnim testovima: 70 – 100 eura.
- Prošireni paket (laboratorij, EKG, spirometrija): 90 – 150 eura.
- Složeni sistematski pregled (UZV srca, ergometrija, laboratorij): od 150 eura do 250 eura i više.
Pojedinačne pretrage zasebno se naplaćuju – EKG oko 20 – 35 eura, ergometrija 70 – 90, ultrazvuk srca 70 – 80 eura – pa mnogi roditelji biraju paketnu opciju kako bi izbjegli višestruke dolaske.
Dok nadležne institucije tvrde da će detaljniji pregledi dugoročno poboljšati sigurnost i zdravlje mladih sportaša, roditelji upozoravaju da će visoki troškovi mnoge natjerati da djecu ispišu iz klubova. Pravilnik ipak ostavlja mogućnost privremene ili trajne zabrane natjecanja ako se otkriju ozbiljni zdravstveni problemi, što stručnjaci smatraju ključnim za prevenciju iznenadnih komplikacija na terenu.
Za sada nema najava o subvencijama ili povratu troškova, pa se rasprava o tome treba li država djelomično snositi nove, osjetno veće izdatke – tek zahuktava.