Rijeka/Pula – Pismo jedne majke iz Pule, upućeno Glasu Istre, razotkrilo je bolnu kombinaciju manjka specijalista u Istarskoj županiji i, kako tvrdi, neprihvatljivog ponašanja osoblja Kliničkog bolničkog centra Rijeka prema djeci izvan Primorsko-goranske županije.
Majka petogodišnjeg djeteta, koje zbog febrilnih konvulzija treba redovite kontrole, ostala je bez mogućnosti pregleda u Puli nakon što je pulska bolnica ostala bez jedinog neuropedijatra. Hitno uputna lista odvela ju je u Rijeku gdje je, kaže, dočekana rečenicom medicinske sestre: „Šta vi tu tražite, sad nam i cijela Pula dolazi.” Sličan ton doživjela je i kod kardiologa: „Vi iz Pule samo punite čekaonice.”
Prema majčinu svjedočanstvu, sestra je tvrdila da ju je pokušala nazvati dan ranije kako bi promijenila termin, ali se „nitko nije javljao”. Nakon što je pacijentica uzvratila poziv, nitko više nije odgovorio. „S djetetom od 5 godina bila sam u ordinaciji skoro sat vremena, uz špotanje i bahatost na svaki moj odgovor”, navodi u pismu.
Direktor pulske Opće bolnice dr. Andreju Angeliniju potvrdio je da je upoznat sa slučajem i „najstrože osudio” ponašanje riječkog osoblja: „Problemi sustava, pa i nečiji osobni problemi, ne smiju se prelamati preko leđa pacijenata – a pogotovo najmlađih.” Podsjetio je da je KBC Rijeka službeno obaviješten da će primati istarske pacijente dok Pula ne riješi manjak neuropedijatra.
Kako privremeno rješenje, pulska bolnica pacijentima izdaje EEG nalaze na DVD-u s pratećim softverom koji liječnici mogu otvoriti na drugim uređajima, iako ti uređaji, priznaje Angelini, „nisu standardizirani u Hrvatskoj”.
Pismo je izazvalo val ogorčenja među roditeljima u Istri koji se pitaju „gdje se mi, građani Istre, smijemo liječiti” i zašto jednako plaćaju zdravstveno osiguranje ako specijalističkoj skrbi moraju pristupati uz – kako tvrde – poniženje.
Slučaj je otvorio staro pitanje ravnomjerne dostupnosti zdravstvene zaštite: Istra trenutačno nema ni jednog neuropedijatra, a brigu o malim pacijentima trebali bi preuzeti bliži klinički centri. Dok se sustavno rješenje ne pronađe, roditeljima preostaju kilometri i – kako pokazuje ovo svjedočanstvo – rizik od dodatnog stresa za već bolesnu djecu.