Njemački nogomet ovih se dana ponovno klanja sjećanju na Roberta Enkea, vratarsku legendu koja bi danas slavila 48. rođendan. Umjesto slavljeničkih čestitki, 24. kolovoza podsjeća na karijeru ispunjenu sjajnim obranama, ali i na duboku osobnu tragediju koja je završila njegovim preranim odlaskom.
Rođen u Jeni 1977., Enke je prve profesionalne minute upisao u Carl Zeiss Jeni, a europski ugled gradio u Benfici, Barceloni, Fenerbahčeu, Tenerifeu i naposljetku u Hannoveru. Za njemačku reprezentaciju odigrao je osam utakmica te bio ozbiljan kandidat za „jedinicu” na Svjetskom prvenstvu 2010.
Iza sportskog sjaja skrivala se bol koju nogomet nije mogao zaliječiti. Kći Lara, rođena s teškom srčanom manom, preminula je 2006. u dobi od samo dvije godine. Šest dana poslije, Enke je već stajao na golu – pokušavajući treningom ušutkati tugu. Tri godine kasnije on i supruga Teresa usvojili su djevojčicu Leilu. „Vrlo smo sretni i zahvalni što je ovaj mali čovjek ušao u naše živote”, rekao je tada, no rana je ostala otvorena.
Dugogodišnja borba s depresijom, skrivena od javnosti zbog straha od stigme, okončana je 10. studenoga 2009. Na pruzi nedaleko od obiteljske kuće u Neustadt am Rübenberge stao je pred nadolazeći vlak i oduzeo si život. Oproštajno pismo, tisuće svijeća na stadionu Hannovera i suze nogometnog svijeta ostali su nijemi svjedoci njegove patnje.
Danas Fondacija Roberta Enkea, koju vodi njegova supruga, podiže svijest o depresiji, pomaže sportašima i obiteljima te podupire djecu sa srčanim bolestima. Enke je tako, uz sve svoje obrane, postao simbol upozorenja da su i vrhunski sportaši ranjivi te da mentalno zdravlje mora biti jednako važan dio igre kao i fizička priprema.