Rijeka – Oglasni panoi u središtu Rijeke početkom kolovoza ostali su netipično prazni: umjesto najava koncerata, izložbi i predstava, prolaznike je dočekala golema bijelina koju su tek povremeno prekidale ručno ispisane antiratne poruke poput „Dok mi plivamo, oni ubijaju ljude”.
Slika ogoljelih plakata zorno je predočila već poznatu „kolovošku rupu” – razdoblje u kojem riječke kulturne ustanove gotovo u potpunosti zatvaraju vrata. Nakon što je sredinom srpnja završio gradski program „Riječka ljetna vibra”, u gradu su – uz iznimku otvorenih muzeja, Gradske knjižnice i nekoliko predstava Ri Teatra u KUC-u Kalvarija te pojedinih večeri na Ljetu na Gradini – svi ostali događaji utihnuli.
Dok Rijeka miruje, publika se seli u obližnja mjesta. Opatija, Kastav, Krk, Cres, Novi Vinodolski pa čak i Pag i manja primorska središta redovito ugošćuju renomirane umjetnike i nude programe „na visokoj razini” koji privlače i riječku publiku.
Za razliku od Dubrovnika, Splita ili Pule, Rijeka nema velik, bogato financiran ljetni festival niti nastupe međunarodnih glazbenih zvijezda – „koliko para, toliko muzike”, ironično primjećuju upućeni. No grad se i dalje suočava s pitanjem: može li se i kako popuniti kolovoška praznina bez da se kulturni radnici odreknu ljetnog odmora?
U kontekstu aktualnih ratova i globalnih tragedija, gradska bjelina plakata dodatno dobiva simboličku težinu – podsjećajući da, dok se suočavamo s mislima o nemoći i tuzi, kulturni sadržaj može biti prostor zajedničkog otpora i razmišljanja.
Građani i kulturni djelatnici stoga sve češće pozivaju gradsku upravu i ustanove da već od iduće sezone osmisle održiv model koji bi Rijeku održao živom i u kolovozu, umjesto da brojni potencijalni posjetitelji moraju tražiti kulturno utočište izvan gradskih granica.