Topla aroma fažola, batude i fritula širila se danas Trgom 128. brigade, ali miris hrane bio je tek kulisa za – solidarnost. Humanitarna akcija „Tanjur za Rokov osmijeh” okupila je desetke volontera i stotine građana s jednim ciljem: prikupiti sredstva za svakodnevne terapije dvogodišnjeg Roka Horvata.
Dječakov nono Dalibor Horvat jedva je skrivao emocije dok je pričao o unuku koji, kaže, „samo čeka onaj klik da progovori i zaigra se”. „Vjerujem da će to doći”, poručio je, nadajući se da će skori odlazak na terapije u Zagreb donijeti velik napredak.
Za toplim kotlovima izmjenjivalo se tridesetak dobrovoljaca iz KuhaRi humanitaraca i Udruge građana Staro Škurinje. „Od osam ujutro smo u pogonu, možda se svi ne vide, ali svi rade za isti cilj”, kazao je Kristijan Kozmić dok je miješao tripice. Posjetitelji su za donaciju mogli birati između cijelog manjifažolskog menija – od batude do slatke mandulače – a tanjuri su nestajali jednako brzo kao i novčanice u donacijskoj kutiji.
Akciji se na svoj način pridružio i slikar Eduardo. Na licu mjesta dovršio je sliku koja će ići na aukciju, ističući kako „Horvat je pomogao meni kad je trebalo, sada ja pomažem njemu”.
Građani su, uz tanjur tople hrane, poklanjali i vrijeme: mnogi su se zadržali u razgovoru s Rokovom obitelji, ostavljajući poruke podrške i obećanja nove pomoći. I dok se na trgu gasila posljednja vatra ispod kotlića, ostao je dojam da je grad još jednom potvrdio svoj zaštitni znak – veliko riječko srce.
Prikupljena sredstva bit će prebrojena tijekom vikenda, a organizatori najavljuju nastavak kampanje dok Roko ne dobije terapije koje zaslužuje. Ako pitate njegova nona, budućnost je već malo svjetlija: „Volio bih da nakon prvog ciklusa sve bude kako treba, pa da mi onda pomognemo nekome drugome.”