Ante Vukadin, umirovljeni bojnik Hrvatske vojske, u podcastu „Gdje si bio ’91?“ ispričao je kako je od bjegunca iz JNA postao pripadnik elitnih postrojbi, ali i kako je u jednom dramatičnom susretu prestao osjećati mržnju prema protivničkim vojnicima.
Vukadin je rat započeo bijegom iz tadašnje JNA te se priključio 1. brigadi Zbora narodne garde. Nakon okupacije Hrvatske Kostajnice zarobljen je i zatočen u logoru Manjača, a potom prebačen u sarajevski vojni zatvor gdje mu se sudilo zbog dezerterstva. U velikoj razmjeni zarobljenika oslobođen je krajem studenoga 1991. i ubrzo pristupio Bojni Zrinski, specijalnoj postrojbi Glavnog stožera HV-a.
Uslijedili su mjeseci borbi. Kratko je bio u sastavu hrvatskih snaga u BiH, a stabilizacijom bojišnice kod Tomislavgrada vraća se u Bojnu Zrinski, poslije u 1. hrvatski gardijski zdrug. Ondje je završio niz specijalističkih tečajeva – od jiu-jitse do komandoske obuke – te napredovao do instruktorske razine.
Najopsežniji dio razgovora Vukadin je posvetio unutarnjoj borbi s mržnjom. Prisjetio se trenutka kada su u jednoj akciji njegovi suborci zarobili dvojicu srpskih vojnika: „Moja ekipa je zarobila dva srpska vojnika i ja sam išao prema njima sa sasvim zločestom namjerom. Ključ tog događaja bio je da sam im pogledao u oči, a iz mene je sijevala vatra.“ Tada je, kaže, u njihovom strahu prepoznao vlastito iskustvo logoraša: „Stao sam četiri metra od njih i nisam se mogao pomaknuti. To nije moje djelo, to je djelo odozgor… Od tada sam se promijenio i više se ne tresem.“
Za Vukadina je oprost bio osobno oslobođenje: „Ako mrziš osobu – kome je teže, tebi ili njemu? Tebi je teže jer se ti grizeš i to je moj moto u cijeloj priči.“ Premda ističe da ne može svima savjetovati oprost, posebice onima koji još traže nestale članove obitelji, uvjeren je da je mržnja teret koji s vremenom razara onoga tko je nosi.
S gotovo tri desetljeća odmaka, umirovljeni bojnik zaključuje kako moralna pobjeda ponekad nadilazi vojnu: „Kad je pukovnik Lisica sa svojim vojnicima osvojio bitku – mi smo dobili moralnu bitku, a ti si dobio vojničku.“ Njegova priča ostaje svjedočanstvo ratnika koji je, nakon logora i bojišta, najveću osobnu bitku dobio kad je mržnju zamijenio oprostom.