Duško Milanović (72), neizostavni kroničar Ploča i okolice, već gotovo četrdeset godina bilježi povijest svoga grada – od posljednje Štafete mladosti 1987. do današnjih dana. Posebno su dragocjene snimke koje je načinio tijekom Domovinskoga rata, kada je s kamerom pratio svaki ključni trenutak na bojišnici i u zaleđu:
• napad na vojarnu Male Bare 14. rujna 1991., • miniranje i razminiranje skladišta JNA u Maloj Bari i Tatinjama, • raketiranje skladišta oružja i napade zrakoplova na grad, luku te odašiljač Rota na Pelješcu, • pregovore o povlačenju JNA i odlazak njezinih postrojbi, • formiranje prvih postrojbi mornaričke pješadije, Lučke garde i 3. bojne 116. brigade HV-a, • ratnu bolnicu, pogibije i sprovode branitelja.
Zbog tih je zasluga Ministarstvo obrane u prosincu 1991. imenovalo Milanovića službenim ratnim snimateljem. Bio je i među osnivačima prve ratne televizije u Neretvi – TV Opuzen, a nakon raketiranja HTV-ova repetitora na Pelješcu pomogao je uspostaviti signal prve Ratne TV Ploče.
Unatoč tome, država mu nikad nije priznala dragovoljački staž niti prevela čin pričuvnog kapetana u službeni časnički čin HV-a. Od 1995. pokušava ishoditi službeno priznanje čina, a od 2008. i status dragovoljca. „Ponosan sam što sam sudionik stvaranja hrvatske države, ali boli me što su se svi oglušili kad mi je trebalo pomoći”, kaže Milanović. Kao razloge odbijanja navodili su mu da „nije nosio pušku”, da „nije bio na popisu” i da „nije bio životno ugrožen”.
Milanović procjenjuje da je tijekom rata vlastitim sredstvima slao oko 400 njemačkih maraka za trake kako bi nastavio snimati. Danas u kućnim vitrinama čuva stotine VHS i SVHS kazeta – materijal dovoljan za nekoliko dokumentarnih filmova. „Puno me koštalo kad vidim koliko sam novca potrošio, a malo kad vidim koliku vrijednost ostavljam svome gradu”, zaključuje.
Bez njegovih snimaka, vojna i civilna povijest Ploča – od ratnih zbivanja do izgradnje nove crkve i pošte – bila bi nezamisliva. Ipak, gorčina zbog državne nezahvalnosti traje: Milanović ostaje časnik bez čina i dragovoljac bez priznanja, ali i neumorni čuvar kolektivnog sjećanja svoga kraja.