Europska unija posljednjih je mjeseci zapela u raskoraku oko odgovora na novo izbijanje nasilja na Bliskom istoku. Dok se sukob širi, Bruxelles istodobno strahuje da bi krizom mogli profitirati Moskva i druge sile koje podrivaju europsku sigurnost.
Na terenu EU pokušava ublažiti humanitarnu katastrofu: u Libanon je upravo krenula pomoć namijenjena za 130 000 najugroženijih, nakon što je, prema procjenama, najmanje pola milijuna ljudi bilo prisiljeno napustiti domove zbog izraelskog bombardiranja i naloga za evakuaciju.
No iza tih humanitarnih pošiljki krije se duboka politička podjela. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen snažno se svrstala uz američku strategiju promjene režima u Gazi, što kritičari u Bruxellesu nazivaju pogrešnim i potencijalno ‘osuđenim na propast’. Dok pojedini istočnoeuropski i baltički čelnici pozdravljaju takav stav, dio zapadnoeuropskih vlada smatra da on gura Uniju na marginu mirovnih napora.
Najglasniji disonantni ton dolazi iz Madrida. Španjolski premijer Pedro Sánchez odbio je prikloniti se zajedničkoj liniji, upozoravajući da jednostrano svrstavanje samo produbljuje jaz između Europe i globalnog juga. Njegov istup razotkrio je, kažu diplomatski izvori, koliko je malo preostalo od nekada čvrstog europskog konsenzusa u vanjskoj politici.
Takva rascjepkanost, upozoravaju analitičari, oslabljuje i ionako krhke pokušaje Bruxellesa da sankcijama i diplomatskim pritiscima ograniči manevarski prostor Kremlja. Strah je da bi, dok EU traži zajednički jezik o Bliskom istoku, Rusija mogla iskoristiti fokus Zapada na drugom frontu kako bi ojačala svoje pozicije u Ukrajini.
Za sada, jedino što u Uniji doista funkcionira su konvoji pomoći i simbolične geste solidarnosti. Ključno će stoga biti može li Bruxelles u narednim tjednima pronaći ravnotežu između humanitarne odgovornosti i političkog jedinstva — ili će ostati, kako priznaju i neki europski dužnosnici, ‘zatečen, marginaliziran i razjedinjen’.
