Na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji, tradicionalnom mjestu potvrde transatlantskog jedinstva, ove je godine prevladala nelagoda. Američki državni tajnik Marco Rubio, nastupajući u ime administracije predsjednika Donalda Trumpa, otvoreno je pohvalio Slovačku i Mađarsku – dvije članice Europske unije koje najglasnije dovode u pitanje zajednički stav Bruxellesa prema ruskoj agresiji na Ukrajinu.
Rubio nije ponovio prošlogodišnji oštar ton tadašnjeg potpredsjednika J. D. Vancea, ali je jasno naznačio komu je današnja Washingtonu najugodnije okruženje. Time je, kažu sudionici konferencije, simbolično potvrđeno da Sjedinjene Države više ne vide Uniju kao jedinstven blok, nego kao skup država s kojima se može pojedinačno pregovarati.
Povijesna pukotina
Transatlantski savez, sklopljen 1945. i institucionaliziran osnivanjem NATO-a, izdržao je Hladni rat, raspad Sovjetskog Saveza i niz kasnijih kriza. Preokret je nastupio 20. siječnja 2025., kada je Trump preuzeo drugi predsjednički mandat. Od tada Washington najavljuje postupno povlačenje iz ukrajinskog sukoba i teret obrane kontinenta prebacuje na Europu.
Europski čelnici, naviknuti na oslonac SAD-a, zatečeni su novom realnošću. Bruxelles se sada suočava s dvostrukim izazovom: rat na istoku traje, a Sjedinjene Države signaliziraju da više ne žele biti „kišobran” kontinenta. Dok Bidenova administracija govorio o „neraskidivoj vezi”, Trumpova poručuje: vrijeme je da Europa sama financira vlastitu sigurnost.
Koalicija voljnih bez Unije
U toj atmosferi oblikuje se tzv. Koalicija voljnih – neformalni sigurnosni pakt Ujedinjene Kraljevine, Francuske i Njemačke kojem bi se trebale pridružiti ostale države. No inicijativa nastaje izvan institucionalnih okvira EU-a, što u Bruxellesu bude zebnju da će Unija ostati promatrač dok London, Pariz i Berlin kroje obrambenu arhitekturu.
Posebno je osjetljivo pitanje ponovnog velikog naoružavanja Njemačke. Dva puta u 20. stoljeću, podsjećaju skeptici, nagli rast njemačke vojne moći imao je katastrofalne posljedice. Slične bojazni danas se čuju u Francuskoj i drugim članicama, koje se pitaju kako će izgledati europska ravnoteža snaga ako Berlin preuzme vodeću ulogu naoružavanja.
Trgovinske napetosti na vidiku
Trumpova administracija, koja otvoreno kritizira institucije EU-a, već je naznačila da će o carinama i sporazumima radije pregovarati s pojedinačnim vladama. Takav pristup, smatraju analitičari, Europu izlaže pritisku da pristane na uvjete koje bi u zajedničkom nastupu vjerojatno odbila.
Što slijedi?
Uniji predstoji odluka: hoće li nastupiti kao kompaktna sila ili će se, poput nekadašnjeg Južnog Vijetnama, oslanjati na saveznika koji povlači svoje helikoptere. Zasad nema jedinstvenog odgovora, ali je nakon Münchena jasnije nego ikad da se 80 godina gotovo neupitne bliskosti bliži kraju – a nova pravila tek treba napisati.
