Sala na trećem katu pulskog Coworking centra bila je pretijesna za sve koji su, odmah nakon pogreba, poželjeli još jednom odati počast prerano preminulom Davoru Komaru – vrhunskom sportašu, trostrukom županijskom vijećniku i neumornom humanitarcu.
Brojni govornici izmjenjivali su se pred obitelji – suprugom Vesnom, kćerima Žoel i Ninom te ocem Silvanom – i okupljenim prijateljima, sportašima te predstavnicima javnog života.
Istarski župan Boris Miletić naglasio je koliko je Komar značio zavičaju: „Njegovim odlaskom Istra je jako puno izgubila. Izgubila je anđela… On je bio najbolji dokaz da se sve može kad se hoće.”
Gradonačelnik Buzeta Damir Kajin, nekadašnji susjed, podsjetio je na golemi trag koji je Komar ostavio u zajednici: „Kad netko voli što radi i bog mu pomogne. Iza Davora je ostalo puno dobrih djela, ljubavi, pehara, medalja i poštovanja.”
Predsjednik Sportske zajednice Istarske županije Mladen Pavičević podsjetio je na impresivan sportski opus: dva nastupa na Paraolimpijskim igrama (Tokio i Pariz), europsko zlato u Rotterdamu i više od sto osvojenih odličja. No, dodao je, jednako je strastveno radio i kao županijski vijećnik, boreći se da sport dobije mjesto koje zaslužuje.
U emotivnom govoru predsjednica Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske Marica Mirić istaknula je da je Komar utemeljio Društvo distrofičara Istre i organizirao više od tisuću humanitarnih akcija, a pritom stigao gajiti i glazbeni talent – osnovao je i klapu.
Tajnica Hrvatskog boccia saveza Nikolina Trninić opisala ga je kao „najboljeg i najtrofejnijeg hrvatskog paraboćara i prvog koji je nastupio na Paraolimpijskim igrama”, dok je dugogodišnji trener Valter Ivančić jedva susprezao suze: „Njegova djela nadmašuju granice. Bio je pokretač i dosegnuo je vrh.”
Vrhunac komemoracije bila je poruka kćeri Žoel Komar Sirotić: „Kad je tata rekao da ima rak, nismo mislili da će još tako kratko ostati s nama… Tek sad smo shvatili tko je bio tata, borac, uzor i prijatelj.”
Nakon dvije akustične izvedbe dua Little whisper, okupljeni su se u tišini razišli, svjesni da su Istra, hrvatski sport i društvo ostali bez čovjeka kojega su mnogi nazivali – anđelom.