PULA – Više od tri desetljeća pulski se stradarij nije značajnije mijenjao, no grad koji se ubrzano širi sve se češće suočava s pritiskom za nova ili preciznija imena ulica. Još ranih devedesetih, komisija u kojoj su sjedili profesor emeritus Miroslav Bertoša, arhitekt Attilio Krizmanić, „radnik-intelektualac” Bruno Flego, poznavatelj lokalne povijesti Giuseppe Orbanić i akademik Robert Matijašić postavila je temelje današnjeg sustava nazivlja, ističući da „stradarij nije samo popis, nego i dio kulturne i povijesne baštine grada”.
Otad je tek poneka nova ulica dobila ime – među njima i Ulica Bruna Flege u blizini Medulinske, čime je odana počast članu prve komisije. No, kako brojni stručnjaci napominju, Pula je tijekom povijesti često „ostajala bez dijelova vlastitog teritorija”, pa su mnogi toponimi danas izvan službenih granica grada. Primjerice, u Pješčanoj Uvali sve su ulice i dalje označene samo kao Ogranak, premda područje vrvi autohtonim nazivima.
Među novim inicijativama pojavljuju se i osobni prijedlozi stanovnika – jedna je Puljanka svojedobno zatražila da njezina ulica ponese ime Pabla Picassa – no povjesničari podsjećaju da je svako preimenovanje „pitanje kolektivne memorije, a ne privatne želje”.
Dok broj živućih znalaca pulske toponimije rapidno opada, sve se više podataka o starim nazivima prikuplja preko društvenih mreža. Takav je slučaj s područjem Monumenti, za koje kronike Pietra Kandlera bilježe da se ispravno zove Mulimenti, prema talijanskoj riječi za mlinove (mulini a vento).
Sličnu priču skriva i Vrtlarska ulica, čiji se današnji naziv koristi od 1952. godine. Prije toga ista je prometnica, koja je povezivala niz vrtova u Velom polju, nosila imena Ulica Livade, Via al Prato Grande, Via al Prato i Via al Campo Marzio – sve s istom agrarnom konotacijom.
Najduži trajni toponim ipak je Fižela. Zapisi ga spominju još u 13. stoljeću, a kroz vijekove se javljao kao Fisella, Fisela pa čak i Finisella.
Kako Pula ulazi u novu fazu prostornog razvoja, gradske vlasti najavljuju da će pitanje naziva ulica ponovno otvoriti. Cilj je, poručuju, sačuvati identitet, ali i odgovoriti na svakodnevne potrebe suvremenog grada kojem kronično nedostaje jasnih orijentira na rubnim područjima. Građani će, prema najavama, imati priliku izravno sudjelovati u javnim raspravama – ovaj put uz digitalne alate koji bi se mogli pokazati presudnima u spašavanju posljednjih tragova zaboravljene pulske toponimije.